MISTERIOZNI PRODAVAČ

RIJEŠEN MISTERIJ ZALOŽENE DORE Cijela estrada pokušavala je doznati tko je htio prodati glazbenu nagradu, a onda je Propadalo okončao 'potragu'

    AUTOR:
    • Klara Rožman

  • OBJAVLJENO:
  • 22.09.2019. u 22:59

Zagreb, 220919. Draskoviceva 3.
Zeljko Krznaric s originalnim kipicem Dore iz 1993. godine.
Foto: Goran Mehkek / CROPIX
Goran Mehkek / CROPIX

Željko Krznarić s originalnim kipićem Dore

 

Cijela estrada ovog je vikenda pokušavala doznati tko prodaje statuu Dore osvojene sredinom devedesetih godina i zašto to radi.

Priča je krenula nakon što su ljudi iz jedne splitske zalagaonice ponosno objavili kako je kod njih za prodaju izložena metalna statua koju je osvojio pobjednik Dore, natjecanja Pjesme Hrvatske za Pjesmu Eurovizije.

Dora koja se prodaje, kazali su, izrađena je od metala, a mediji su prenijeli kako se radi o statui koja je dodijeljena 1993. godine prvim pobjednicima ovog natjecanja, grupi Put, u kojoj su bili Vivien Galletta, Olja Dešić, Melita Sedić, Naim Ajra, Petar Čučak i Anđela Jeličić, dok su pjesmu Don’t Ever Cry napisali pokojni Đorđe Novković i Andrej Baša.

No, ispostavilo se da to nije tako, jer su Dore koje su dodijeljene te godine i dalje u rukama onih kojima su bile i prvotno dodijeljene.

'Netko je pobrkao lončiće'

- Naša Dora izložena je u prostoriji u kojoj sa zborom Putokazi održavamo probe. Nema šanse da bismo je prodavali, baš kao što to ne bismo učinili ni s ostalim priznanjima koja smo osvojili tijekom godina - kazala nam je Miranda Đaković, voditeljica zbora Putokazi i grupe Put, koja nas je prije 26 godina predstavljala na Eurosongu u Irskoj.

Koautor pjesme Don’t ever cry Andrej Baša također se iznenadio kada je čuo vijest da se prodaje statua, a njegova je, kaže nam, kod njega. Kipić Dore koji se prodaje u Splitu nikad nije pripadao ni Đorđu Novkoviću, potvrdio nam je njegov sin Boris.

- Netko je tu pobrkao lončiće. Naime, 1993. godine pobjednicima Dore nije se ni dodjeljivala statua, nego smo u brzini napravili jednu lijepu vazu na kojoj je pisalo Dora i tu smo nagradu dodijelili Mirandi Đaković uime grupe Put i autorima pobjedničke skladbe Baši i Novkoviću - unosi malo svjetla u priču Ksenija Urličić, bivša šefica Zabavnog programa HTV-a, i dodaje:

- Metalna, odnosno aluminijska statua Dore dodjeljivala se godinu kasnije, kada nas je na Eurosongu predstavljao Tony Cetinski, a pjesmu koja je te godine pobijedila za njega su napisali Željen Klašterka i Željko Krznarić. Samo te godine HRT je pobjednicima Dore dodijelio metalni kipić, a sve Dore nakon toga rađene su od stakla.

Već 1995. godine prvu staklenu Doru dobili su grupa Magazin i Lidija Horvat Dunjko, za pjesmu Nostalgija - podsjeća Ksenija.

Hanza Media / Ilustracija

Lažna (lijevo) i originalna (desno) nagrada Dora

 

Međutim, ni pobjednici Dore iz 1994. godine pojma nemaju o bilo kakvoj prodaji svojih nagrada. Je li možda kipić Dore nekome darovan ili ukraden pa ga je lopov ili onaj koji je statuu dobio na poklon nakon niza godina odlučio prodati?

- Ma kakvi! Pa tko bi to darovao, krao ili prodavao? - čudi se Željen Klašterka, dok Željko Krznarić za Jutarnji list ponosno pozira sa svojom statuom Dore iz 1994. godine.

- Moja Dora je doma - potvrđuje i Tony Cetinski, a mi zovemo Ivicu Propadala, autora sporne statue koja, međutim, nije nastala 1993. godine, kako pogrešno navode u splitskoj zalagaonici.

- Ksenija je u pravu. Prva statua Dore napravljena je 1994., a ne 1993. godine.

I to u rekordno kratkom roku, jer se Kseniji, koja je tada bila šefica Dore, jako dopalo moje rješenje nagrade za Porin. Sa Ksenijom me spojio Miroslav Lilić, a ona mi je kazala da osmislim nagradu koja se treba dodijeliti na Dori. Smislio sam rješenje u birtiji, tako da sam u mislima (što sam kasnije proveo u djelo) kipu dodao pašku čipku i krunu. Zbog kratkih rokova nismo te prve, 1994. godine uspjeli izliti Doru od stakla, nego smo je napravili od aluminija - prisjeća se Propadalo, koji tvrdi da je statua Dore koja se prodaje u zalagaonici osrednja kopija njegova djela.

- Za početak, vidim da taj kipić na slici koju ste mi poslali nema ni mog potpisa ni logotipa Dore. Čudno su napravljene i oči na kipu: mene, barem na slici, više podsjećaju na rupe nego na oči. Primjećujem i da ova statua na fotografiji nije kvalitetno obrađena, ne sjaji se kao što bi trebala.
Po mom sudu, radi se o kopiji, a sve koje zanima kako izgleda original mogu to vidjeti na mojoj skorašnjoj izložbi u zagrebačkoj Mimari, koja se pod nazivom Kristal Total - Art Ivica Propadalo otvara početkom studenog - poručuje Propadalo.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo