U klasičnoj glazbi dirigenti su oduvijek bili najveće zvijezde. Nakon vremena kastrata u izvodilačkoj glazbenoj umjetnosti nije se do danas pojavio baš nitko tko bi preuzeo njihovu štafetu slave, strahopoštovanja, vladavine umjetničke izričajnosti. Štoviše, ponekad su u percepciji javnosti dirigenti autorima otimali primat, čak i sami sebi, poput Gustava Mahlera, kojeg je njegovo vrijeme slavilo kao vrhunskog dirigenta, mnogo manje kao skladatelja. Čovjek sa štapićem u ruci nikad nije bio prvi među jednakima, bio je i ostao Prvi.
Dakako, riječ je o najboljima jer dirigenata ima svakakvih, od onih koji tek omogućuju izvedbu, do onih koji si grade spomenik. Tako je bilo nekad, tako je i danas. Nema te primadone ili tenora ili redatelja koji će tako uzvitlati strasti javnosti...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....