Oštećenje sluha na oba uha od gotovo 70 posto svakodnevni život čini izazovnim, ali me ne priječi u skladanju djela za Simfonijski orkestar što ću ga premijerno izvesti 10. listopada u dvorani Lisinski pod dirigentskom palicom Alana Bjelinskog - kaže Ozren Glaser. Njegovo glazbeno-scensko djelo ‘Ahilejeva pjesma‘ o bezvremenskoj ljubavi, epskim bitkama i tragičnoj sudbini Ahileja i Patrokla na scenu će donijeti članovi Zagrebačke filharmonije, Akademskog zbora Ivan Goran Kovačić, te solisti Nina Kraljić i Mihael Emanuel Večković, dok će u publici sjediti čak nekoliko dobitnika Oscara: Mark Ulano, James Mather i Michael Minkler.
- Nemam tremu uoči koncerta, ali moram priznati da sam jako uzbuđen. Baš je čudesno doživjeti kako se iz jedne klice ideje nešto može razviti u ovako veliki projekt. Uostalom, nije li uvijek tako, da sve krene s vizijom i idejom? Naravno, kod takve ogromne produkcije ima i jako puno izazova s kojima se svi svakodnevno suočavamo, poput recimo detalja da se baš ovih dana, tek tjedan prije samog koncerta, odigrava 13. izdanje Međunarodnog festivala filmske glazbe i zvuka (International Sound & Film Music Festival) u Varaždinu, a čiji sam umjetnički ravnatelj. Dakle, uistinu je veselo! - govori Ozren koji na scenu dovodi dvjestotinjak glazbenika. Bit će tu devedeset muzičara Filharmonije, stotinjak ljudi u Zboru Ivan Goran Kovačić, te Nina Kraljić kao vokalistica i Mihael Emanuel Večković na iskonskom instrumentu duduku.
- U publici će biti i neki dobitnici Oscara. Riječ je o Marku Ulanu, vrhunskom dizajneru zvuka i muzičaru, koji je Oscara dobio ni više ni manje nego za ‘Titanic‘ Jamesa Camerona. Svašta je još radio, skoro sve Tarantinove filmove, ‘Ad Astra‘, ‘Rocky‘... Osim toga je i jedan od najcjenjenijih svjetskih edukatora na području filma. Drugi oskarovac koji dolazi je Michael Minkler, koji je osvojio čak tri kipića, a trinaest puta bio nominiran. ‘Ratovi zvijezda‘, ‘JFK‘, ‘Pad crnog jastreba‘, ‘Chicago‘, ‘Ljepotica i zvijer‘, ‘Zvijezda je rođena‘, ‘Nemilosrdni gadovi‘ ili ‘Bilo jednom u Hollywoodu‘ tek su neki od filmova koje je radio. Popriličan dašak Hollywooda u Zagrebu, rekao bih. A ne smijem zaboraviti ni još jednu posebnu gošću, Kathy Kelly, lidericu poznate grupe The Kelly Family, koja isto dolazi podržati ovaj projekt. Ne mogu naći riječi za to koliko sam im zahvalan na tome - kaže Ozren koji je ‘Ahilejevu pjesmu‘ skladao prema istoimenom romanu američke spisateljice Madeline Miller.
- Inspiracija mi je došla sama od sebe. ‘Ahilejeva pjesma‘ je toliko prekrasno i vješto napisana (a i prevedena) da su te riječi simultano stvarale slike u mojoj glavi, i to vrlo živopisne slike, dapače pravi film. A taj je film počela pratiti glazba, isprva tek kroz nekoliko ideja, nota i fraza, a potom se sve to razvijalo u pravu simfoniju. Nije to, naravno, došlo preko noći. Treba puno rada da bi neka ideja od tri-četiri takta postala punokrvna skladba od pet minuta. Međutim, taj rad uvijek prati inspiracija, ona mi je, barem zasad, nepresušna. Iskreno, ne znam ni odakle dolazi. Imam osjećaj kao da sav svoj rad ustvari tek kanaliziram iz nekog drugog izvora - otkriva Ozren koji je skladao mnoga filmska i kazališna djela bez obzira na to što mu je sluh oštećen.
- Da, imam oštećenje sluha na oba uha, i to gotovo 70 posto. Popriličan je to postotak i uistinu izazovan za svakodnevni život, a kamoli za moju profesiju odnosno poziv. Ne doživljavam to, međutim, kao hendikep već tek kao karakteristiku. Ne mogu reći kako je to ‘normalno‘ čuti glazbu ili bilo što drugo, jer ne poznajem taj osjećaj, nemam tu perspektivu. Imam slušni aparatić, koji mi itekako pomaže kod komunikacije s drugim ljudima, ali to je tek pomagalo, i ne može pružiti autentičan doživljaj ‘normalnog‘ sluha. I evo, kao što vidite, nikad me ništa od tih mojih karakteristika i postotaka nije spriječilo da stvaram ono što volim i za što imam inspiracije. Pa i da potpuno oglušim, opet bih našao načina za skladanje, pa i doživljavanje te glazbe - govori 41-godišnji glazbenik kojeg pitamo što ga je privuklo stvaranju filmske glazbe.
- Bilo je nekoliko takozvanih okidača, gotovo uvijek su to bili filmovi, u različitim razdobljima života. Onaj prvi je bio Disneyjeva ‘Fantazija‘ iz 1940. godine, koju sam kao šestogodišnjak gledao s mamom u kinu, i bio fasciniran tom čudesnom simbiozom raskošnih vizuala i predivnih komada klasične glazbe. Onaj najjači trenutak dogodio se nakon premijere ‘Titanica‘, kad sam mjesecima poslije živio u nekom transu i zamišljao kako bih želio jednog dana stvoriti ovako nešto, i u filmskom i u glazbenom smislu. Nevjerojatno mi je stoga da je čovjek koji je dobio Oscara za taj film postao moj prijatelj i k tome me iz Los Angelesa dolazi podržati na koncertu u dvorani ‘Lisinski‘ - kaže Ozren.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....