Hrvatsko ljeto ima svoju zadanu rutu. Autocesta prema jugu, gužva od Bosiljeva pa sve do iza Svetog Roka, (pre)skupi apartman, plaža, ista rasprava o cijenama i nekoliko dana uvjeravanja da odmor mora izgledati upravo tako. More je naš najjači sezonski refleks, ali nije jedini. Za one kojima se kolovoz ne mora nužno dogoditi na plaži, nego može i na betonu, travi, mostu, tramvaju i otoku usred Dunava, jedna od najlogičnijih europskih adresa nalazi se u Budimpešti.
Sziget Festival održava se od 11. do 15. kolovoza 2026. na otoku Óbuda, u srcu Budimpešte, i već dugo nije samo mađarski festival na koji se može „skoknuti”. To je jedan od najvećih europskih glazbenih i kulturnih festivala, događaj koji je 1993. počeo kao manje okupljanje, a izrastao u festivalski grad s publikom iz više od stotinu zemalja. Organizatori za ovu godinu najavljuju više od 600 programa, od koncerata do kazališta, cirkusa, plesa, radionica i sportskih sadržaja.
Za hrvatsku publiku ta geografija nije nevažna. Budimpešta je dovoljno blizu da odlazak na Sziget ne zvuči kao velika životna odluka, nego kao ozbiljniji ljetni izlet. Automobil, autobus, vlak, nekoliko dana smještaja i ulaznica; logistika je bliža produženom vikendu nego festivalskom hodočašću na drugi kraj Europe. Upravo tu Sziget danas dobiva dodatnu težinu.
Nakon EXIT-a, ostalo je malo velikih festivala na dohvat vožnje
Naime, regionalna festivalska mapa više nije ista. EXIT, nekada prirodna srpska i regionalna ruta za publiku iz Hrvatske, nakon 25 godina na Petrovaradinskoj tvrđavi više se ne održava u tom obliku u Srbiji. Organizatori su kao razlog naveli politički pritisak zbog podrške studentskim prosvjedima, a festival je za 2026. najavio globalnu turneju umjesto klasičnog novosadskog izdanja.
U prijevodu: nestala je jedna od velikih festivalskih navika regije. I baš zato Sziget danas za hrvatsku publiku više nije samo zanimljiva opcija, nego gotovo najlogičniji izbor ako želi veliki europski festival na udaljenosti ugodne vožnje. Uz zagrebački INmusic, to je jedna od rijetkih adresa koja još nudi osjećaj velikog festivala bez avionske karte.
Razlika je u mjerilu. INmusic ima svoju publiku, svoj prostor i svoju važnost za Zagreb, ali Sziget nudi širu festivalsku sliku. Nije vezan uz jedan dominantan ukus. Njegova postava ide od velikog popa i rocka do elektronike, indieja, hip-hopa, techna, world programa, performansa i noćnih zona. Ovogodišnji line-up uključuje Bring Me The Horizon, Florence + The Machine, Lewis Capaldi, Twenty One Pilots, Zara Larsson, Wolf Alice, Loyle Carner, Nia Archives, Parcels, Chet Faker, Richie Hawtin, Underworld, Dom Dollu, Biffy Clyro, Boys Noize i niz drugih imena.
Mali komad Glastonburyja, nekoliko sati od Hrvatske
To je festivalska širina koju u našoj blizini ne dobivamo često. Sziget nije Glastonbury, niti treba glumiti da jest. Nema njegovu britansku mitologiju, blato, BBC-jevu kameru na svakoj pozornici ni osjećaj da se pola pop-kulture na tjedan dana preselilo na farmu u Somersetu. Ali za srednjoeuropske pojmove daje komad te kulture.
U tom smislu, Sziget je bliži britanskim megalomanskim festivalima poput Readinga, a u ambiciji i ponekom komadu atmosfere čak i Glastonburyju, nego klasičnom kontinentalnom festivalu koji ima dvije pozornice, tri jaka imena i ostatak programa koji služi da se popuni satnica. Kod Szigeta je važno upravo to da se ne iscrpljuje u headlinerima.
Za Hrvate je ovogodišnji program zanimljiv i zbog jednog vrlo konkretnog domaćeg imena. Baby Lasagna nastupit će na Szigetu, što festivalu daje dodatni hrvatski moment. Ne treba od toga raditi navijačku paradu, jer Sziget je dovoljno velik da ga ne nosi jedan regionalni nastup, ali bilo bi pogrešno praviti se da to neće pojačati interes iz Hrvatske.
Baby Lasagna je nakon Eurosonga postao rijedak domaći izvođač koji izvan Hrvatske ne djeluje kao fusnota, nego kao ime koje se prirodno uklapa u europski festivalski raspored. Njegov nastup na Szigetu zato nije samo zgodna vijest za fanove, nego i potvrda da se domaća scena, kad se sve posloži, može probiti izvan uobičajenog regionalnog kruga. Osim Szigeta, Baby Lasagna nastupa na nizu drugih europskih festivala, dok je u Hrvatskoj broj njegovih nastupa nažalost minimalan.
No Baby Lasagna ovdje ne bi trebao biti jedini razlog za put. On je dobar okidač, domaći znak na velikom plakatu. Pravi razlog je širi: Sziget spaja ono što hrvatskoj publici ljeti često nedostaje ako ne želi na more. Veliki grad, ozbiljan festival, noćni život, dnevni izleti, koncerti, kupke, ruin barovi i osjećaj da ste ipak izašli iz vlastite sezonske rutine.
Grad koji radi zajedno s festivalom
Budimpešta tu nije samo kulisa. To je grad koji može izdržati festival i prije i poslije koncerta i koji se tom događaju, za razliku od mnogih gradova koji velike manifestacije tretiraju kao prometni poremećaj, očito zna prilagoditi. Dan se može potrošiti na kupališta, šetnju uz rijeku, ručak koji nije festivalska kazna, obilazak grada ili kratki povratak u hotel. Navečer se odlazi na otok. Ta kombinacija Sziget čini drukčijim od festivala na livadi gdje ste, nakon što jednom uđete, osuđeni na prašinu, šator, plastičnu čašu i red za hranu. Ovdje festival i grad rade zajedno.
Dobar primjer je i Sziget Citypass, festivalsko-turistička kartica koja posjetiteljima spaja ono što kod nas još uvijek prečesto živi odvojeno: festival, javni prijevoz i gradsku ponudu. S njom se može koristiti javni prijevoz u Budimpešti unutar gradskih granica, uključuje i besplatan shuttle od aerodroma do festivala, a među pogodnostima je i ulazak u jedno od budimpeštanskih kupališta, Római Bath ili Palatinus. Postoji u dvodnevnoj i sedmodnevnoj verziji, pa posjetitelja ne gura samo prema festivalskom ulazu, nego ga pokušava zadržati i u gradu.
To je detalj koji bi i Zagreb, a posredno i INmusic, mogli proučiti bez velike uvrede. Ne zato što treba kopirati Sziget, jer Zagreb nema Dunav, Óbudu ni festivalsku infrastrukturu takvog mjerila, nego zato što veliki festival ne završava na ogradi prostora u kojem se održava. Ako je publika već došla u grad, onda joj treba olakšati da se po njemu kreće, da u njemu troši vrijeme i novac, da ode do muzeja, na kupanje, na ručak, u kvart koji inače ne bi vidjela. Sziget to shvaća vrlo praktično: festival nije samo pet dana glazbe, nego povod da se Budimpešta proda kao ljetna urbana destinacija.
Zato je Sziget dobar kandidat za drugačije ljetno putovanje. Nije jeftin izlet, nije ni spontana odluka za zadnji tjedan prije polaska, ali je dovoljno blizu da ne ostane na razini “jednom ćemo”. A dovoljno sadržajan da se ne svede na običan vikend u Budimpešti.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....