UGLEDNI PROFESOR S FILOZOFSKOG ZA JUTARNJI Kako je Bowie nesmiljeno razobličio nebulozni temelj čitave pop kulture – mogućnost vječne mladosti

Premda je u kolektivnom imaginariju vjerojatno upravo on ponajviše utjelovljivao nekoga tko nikada neće umrijeti, David Bowie takvih iluzija nikada nije imao. Ne samo da je, recimo, u dobi kad malo tko o takvim stvarima razmišlja (bilo mu je 42 godine), rekao da je već proživio više godina nego što mu preostaje, nego je upravo pitanje smrtnosti nesumnjivo provodni motiv čitave njegove karijere. Lako je uočiti da je pojam vremena, u svim svojim raznolikim vidovima i raznorodnim pojavnim oblicima, tematski fokus čitavoga niza njegovih pjesama – što uključuje i one koje nije sam napisao, prije svega My Death, tj. La mort Jacquesa Brela, koju je redovito izvodio na turnejama 1972/3 i 1996 – no mnogo je važnije uvidjeti kako vremenska dimenzija presudno određuje načine na koje su te pjesme...