Jedan je mali gradić, sa svega nekoliko gitara, prašio žestoki rok'n'roll - tvrdi publicist Ivica Aničić u emotivnoj i živopisnoj knjizi "Rockanje u Vinkovcima" o "odrastanju na vrućem vinkovačkom asfaltu jedne izrazito kreativne i talentirane generacije, njezinim prvim dodirima s punk-rockom, drogom, zakonom, smrću". Knjiga je to "koja će se nekima više, nekima manje, a nekima se možda uopće neće svidjeti", no većinu bi čitatelja mogla "ostaviti bez riječi, bez daha", "šokirati i zaprepastiti, zaintrigirati i nasmijati".
Ako je "Rockanje u Vinkovcima" baš tako djelovala na mene koji relativno dobro znam neke događaje, anegdote i kontekst nastanka vinkovačke rock scene 80-ih, pretpostavljam da bi manje upućenima mogla biti još zanimljivija. Fascinantno mi je da Aničić, eto koliko je duboko "kopao" za podacima, spominje čak i moju osobnu vezu s prvim vinkovačkim (punk) rokerima s ljetovanja u Hvaru ranih 80-ih, a što je bio i moj prvi poriv da kasnije objavim dva albuma Majkama. Mnogo važnije je što je ta uzbudljiva i "velika priča iz malog grada" napokon ispričana dovoljno duboko i s detaljima koji ponekad lede krv u žilama ili tjeraju čitatelja da se smije kao lud na brašno.
Zagreb, Beograd, Ljubljana, Rijeka, Novi Sad, Sarajevo i nekoliko drugih većih gradova bivše Jugoslavije imali su jake rock scene i to nije bilo čudo. Pogotovo ne u doba novog vala, ali i u 80-ima je bilo čudo da iz jednog nevelikog grada, najpoznatijeg kao željezničko raskršće, prodru glazbenici koji će promijeniti mnogo toga na rock sceni bivše Jugoslavije. Majke i Bare, Satan Panonski i njegov raniji bend Pogreb X, Dubravko Mataković kao kultni strip-crtač i njegov zajebantski metal-punk bend Septica, Kaotične duše, Nepopravljivi, Pokvarena mašta iz koje će proizaći Kojoti, Užas, The Karambol neki su od protagonista knjige u koju Aničić vješto uklapa (direktora Croatia Recordsa) Želimira Babogredca i njegov studio Rockoko, Zdenka Franjića i etiketu Slušaj najglasnije, caffe bar Art, Radio Nulu, Salon stripa, Masku (Mala scena kazališta), Omladinski dom. Odjeke te scene detektira i u kasnijim sastavima The Babies, Erotic Biljan And His Heretics, Punčke, Elektrobuda, Mlinski kamen, Electric Žare i drugima te u memorijalnom Marinfestu i festivalu dokumentarnih rock filmova DORF. Ukratko, u drugoj polovini 80-ih - nakon smrti novog vala - ono najbolje, najluđe, najopasnije, najikoničnije i najamblematičnije - kad je posrijedi rock'n'roll - dolazilo je baš iz Vinkovaca. Doprlo je to i do Jelle Biafre iz Dead Kennedysa koji je hvalio Majke i Satana Panonskog, a osnovna vrlina "Rockanja u Vinkovcima" je što Aničić marom pomnog dokumentarista i žarom strasnog storytellera majstorski priča poznate i nepoznate priče iz podruma, garaža, klubova, birtija i špelunki Vinkovaca o manje ili više znanim protagonistima vinkovačke rock scene 80-ih i 90-ih. Odaje priznanje prvim vinkovačkim pankerima, ispravno procjenjuje domete aktera, žali što neki nisu napravili više, a mogli su ili su u tome bili onemogućeni. Tamo gdje je i rock'n'roll bio postavljen "na nož", često je i smrt uplela svoje prste, najmisterioznije u slučaju Ivice Čuljka alias Kečera II i još poznatijeg kao Satana Panonskog kojeg Aničić opravdano glorificira.
Spominje i posljednji koncert Pogreba X, održan u zagrebačkom Cvjetnom naselju 1985. godine, pa da nadopunim tu storiju. Nakon što je Kečer iskasapio sebe na pozornici, otišli smo u podrum tog studentskog doma jer me tamo na gajbu piva pozvao njegov tadašnji gitarist Dujma. Znao sam za Kečera i njegovu reputaciju, prisustvovao nekim nastupima, no nije mi bilo svejedno kad je izvadio nož dok smo sjedili jedan do drugoga i trusili pive. Pomislio sam, ako je sebi to radio, što bi tek mogao nekome drugome. Meni, naprimjer, no Satan je često bio i nježna, napaćena duša. Nakon toga smo se jedno vrijeme i dopisivali, što je činio i s mnogim drugim rokerima dok je boravio u psihijatrijskoj bolnici u Popovači.
Bio je veliki umjetnik i "karizmatična osoba za kojom su pankeri išli kao za mesijom", nešto slično vrijedi i za Bareta, a dio tih vinkovačkih rokera počeo se radi Zdenka Franjića i njegove diskografske etikete Slušaj najglasnije okupljati i nastanjivati u zagrebačkom Španskom. Zdenko je tu plejadu prvi predstavio javnosti, što na kompilaciji "Bombardiranje New Yorka", što na samostalnim LP pločama i kasetama, a ostalo je povijest koju je krasno ispričao Ivica Aničić u "Rockanju u Vinkovcima" po kojem se "uvijek žestoko rokalo", a koji je iznjedrio karizmatične pjesnike i pjevače poput Satana i Bareta, ali i velike gitariste poput Marina Pokrovca, Ivice Duspare, Gorana Dujmića, Zorana Čalića i drugih. Rokere kakvima se malo koji grad te veličine može pohvaliti. Ne samo u nas nego i u svijetu. Možete ih čuti i na istoimenom dvostrukom CD-u u odabiru i uredništvu Gorana Čeliga.