Jon Spencer Blues Explosion česti su gosti u Hrvatskoj pa ih ne treba posebno predstavljati. Trio bez bas gitare koji čine pjevač i gitarist Jon Spencer, gitarist Judah Bauer i bubnjar Russell Simins u Zagreb se vraća ove nedjelje, 17. veljače, kada će u Pogonu Jedinstvo promovirati novi album “Meet&Bone”. Telefonom smo porazgovarali s liderom benda Jonom Spencerom, a ovaj “posljednji dekonstruktor rocka” otkrio nam je što misli o svojim bendovima Heavy Trash i Boss Hog, životu u New Yorku i uspješnom braku sa suprugom, također glazbenicom Cristinom Martinez.
• “Meet&Bone” prvi je Blues Explosion album u osam godina. Zašto je pauza bila toliko duga i čime ste se bavili u međuvremenu?
- Naš posljednji album “Damage” izašao je 2004. i nakon toga krenuli smo na dugu turneju po cijelom svijetu, što nam je uzelo godinu, godinu i pol. Nakon toga uzeo sam dužu pauzu, radio sam na projektima s drugim glazbenicima, a onda sam s Mattom Verta-Rayem osnovao Heavy Trash s kojim smo izdali tri albuma.
To je bio glavni razlog tako duge pauze. 2008. godine počeli smo ponovo svirati kao Blues Explosion, ispočetka rjeđe, a zatim sve češće, no tek 2011. shvatili smo da želimo novi album.
Uživali smo ponovo raditi zajedno i stvarati novu muziku. Novi album napravili smo samo nas trojica, nismo imali ni gostiju ni producenta, djelomično zato što smo se vrlo dobro osjećali kao bend. Radeći zajedno nakon dugo vremena ponovo smo otkrili mnogo naše povijesti kao benda, 2010. reizdali smo naših šest albuma i tako smo nanovo otkrili neke stare pjesme, što je sve potpomoglo našu odluku da snimimo novi album.
Punk bend
• Kako se vaša uloga u bendu Heavy Trash razlikuje od one u Blues Explosion?
- U Heavy Trashu sviram akustičnu gitaru, u Blues Explosion električnu, Heavy Trash je tradicionalniji bend, a moja uloga u njemu malo je drugačija. No mislim da je ključna razlika između ova dva benda ta što pjesme pišem s različitom osobom: ja naime vrlo rijetko pišem pjesme sam, u Blues Explosion pišem s Judahom i Russellom, a ovdje s Mattom. A razlog što sam osnovao ovaj bend jest taj što sam htio svirati rockabilly; ne sviramo striktno samo rockabilly, ali tako je krenulo.
• Iako je ime benda Blues Explosion, često ističete da zapravo uopće ne svirate blues, već čisti rock’n’roll?
- Da, mi jesmo rock’n’roll bend, ali ipak imamo nešto bluesa u sebi; na nas su mnogo utjecali razni blues izvođači, a ponajviše R. L. Burnside, s kojim smo i svirali i snimali zajedno. Mislim da je jedna od velikih misija za Blues Explosion bila ta da pronosimo baklju rock’n’rolla, no iako je rock’n’roll po definiciji američki žanr, u Americi nas baš i ne respektiraju, puno smo bolje prihvaćeni u Europi.
• Što mislite o recentnom revivalu blues rocka, kao u slučaju bendova poput The White Stripes i The Black Keys? Smatrate li da ste na neki način utrli put tim bendovima?
- Možda, no ne čini mi se da su oni bliski Blues Explosionu, mislim da je Blues Explosion mnogo eksperimentalniji, mnogo više punk bend i spreman na konfrontaciju, dok mi se ovi bendovi s kojima nas uspoređuju čine više staromodni i “straight”.
• Kada ste 80-ih preselili u New York, bilo je to zato što ste bili fascinirani newyorškom art scenom, no uvijek ste naglašavali da na stvaranje vaše muzike utječe i grad kao takav. Koja je razlika između New Yorka 80-ih i New Yorka danas?
- Studirao sam na Sveučilištu Brown, zanimalo me u to doba režiranje filmova i filmska produkcija, a kada sam tek došao u New York uzdržavao sam se radeći kao dizajner oglasa u jednom lifestyle magazinu, što je bio posao koji sam vrlo lako našao. Danas je puno, puno skuplje živjeti ovdje, New York nije više mjesto gdje možeš samo tako doći i raditi neke sitne poslove. Grad je danas puno čišći, pogotovo Manhattan, sve je gentrificirano, ima manje kriminala i sigurnije je. To je sve lijepo, ali uslijed poskupljenja nestaju mali obrti pa umjesto lokalne knjižare imate lanac knjižara, a umjesto malog kvartovskog kafića imate Starbucks. New York time gubi svoj karakter.
Obiteljski život
• Vi i vaša supruga Cristina Martinez među rijetkim ste rock zvijezdama koje još uvijek imaju stalan posao. Spomenuli ste da je jedan od razloga i taj što vaš sin ide u privatnu školu?
- Odrastao sam u malome gradu u New Hampshireu, u kojem je postojala samo jedna, javna škola. Moja žena odrasla je u Washingtonu gdje je pohađala vrlo lošu katoličku školu, tako da kada smo dobili dijete inzistirala je na tome da ima dobro obrazovanje i ide u najbolje škole. Vrlo naporno radimo kako bismo mu to omogućili. Ja sam se u međuvremenu potpuno posvetio glazbi, ali Cristina još uvijek radi u produkciji jednog časopisa.
• Cristina je zajedno s vama svirala u bendu Boss Hog. Je li bend još uvijek aktivan?
- Trenutno ništa. Sastajemo se tu i tamo, bilo je razdoblja kada bismo se sastajali svakih nekoliko tjedana i svirali, ali ima tome već neko vrijeme. No Boss Hog su naši prijatelji i vrata su uvijek otvorena.