U prvih 12 godina 21. stoljeća Pipsi su se povukli u sferu nerazumljivog ili barem teže prijemčivog sadržaja. U slučaju intimnog, no prestisnutog “Drveće i rijeke” i ambicioznog, ali ispraznog “Pjesme za gladijatore” ni autorski, ni glazbenički pa ni medijski, ni tržišno taj sadržaj nije bio al pari britpoperskim albumima “Fred Astaire” i “Bog”.
Naputak za slušanje
Ripperova namjera da nakon pariranja Bluru i Oasisu smisli jednako atraktivan odgovor artizmu Radioheada i The Flaming Lipsa, odnosno suvremenim trendovima alter, space i prog-rocka bila je hvalevrijedna, ali egzekucija nije bila dojmljiva kao u 90-ima, kada su Pipsi djelovali poput čvrste momčadi koja gori od želje zabiti barem dva gola na gostujućem terenu i priprijetiti Valjku i Kazalištu kad to ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....