Dok se veselimo ulasku Nine Kraljić kao predstavnice Hrvatske u finale natjecanja za pjesmu Eurovizije, Britanci se, potaknuti irskim komičarem Grahamom Nortonom, čude što to Australija radi u eurovizijskom izboru. "Što je sljedeće? Trebamo li dozvoliti Švedskoj da igra u Azijskom kupu?", komentirao je britanski Guardian.
Što se pak tiče glazbenog ukusa Eurosonga, Independent primjećuje da kao da postoji natjecanje u svojevrsnom paralenom svemiru u kojem standardna pravila glazbenog ukusa više ne vrijede. U normalnom svijetu, Lordijeva pjesma 'Hard Rock Hallelujah' bila bi gotovo univerzalno smatrana glupom, čudnom i zbunjujućom, prosuđuje Independent i dodaje kako je to pak u svijetu Eurovizije bila najbolja stvar koja se dogodila Finskoj.
U pokušaju da povuče crtu između apsolutno najgoreg i ostatka "očaravajuće bizarne ponude", Independent je odabrao svoje anti-favorite. U tom nizu najgorih pobjedničkih pjesama i izvođača, britanski portal ubrojio je i zadarsku Rivu, koja je osvojila eurovizijsko natjecanje 1989. godine s pjesmom 'Rock Me Baby'. "Znate kako je 80-ih svaki holivudski film neobjašnjivo bio smješten u 50-e godine? Pa, to je to, osim što nije dobro", glasi satirični komentar nastupa jedinog našeg pobjednika Eurosonga.
U neslavni izbor najgorih pobjednika uvrstili su i talijanskog predstavnika Tota Cutugna koji je 1990. ostao zapamćen po himničnoj pjesmi 'Insieme: 1992'. "Pjesmu koja je navodno trebala potaknuti nadu u mirnu budućnost i ujedinjenu Europu izveo je najdosadniji čovjek koji se ikada pojavio na Euroviziji", nesmiljen je Independent.
Popis deset najgorih pobjednika započeli su pjesmom 'Merci Cherie' Austrijanca Uda Jürgensa iz 1966. godine.