Putujemo u subotu na nedjelju Jupi, Django i ja iz Kostanjevice na Krki s još jednog divnog koncerta Vlade Kreslina. Noć je vedra i mirna, slušamo debi album country kantautorice Willow Avalon kad Django, inače talentirani glazbeni kritičar Ivan Laić s portala ravnododna.com čije nadahnute članke volim čitati, kaže da je jedini album kojem je ove godine dao ocjenu 10/10 "Birthing" njujorške avangardne noise-rock grupe Swans, čije djelovanje pratim od 1983. godine u kojoj se rodio Django. Jupi na to veli da ga onda mora preslušati, na što mu odvratim da će mu, želi li ga temeljito proučiti, trebati dobrih tjedan dana. Naime, "Birthing" je dvosatni album načinjen od samo sedam nevjerojatno gustih i slušalački zahtjevnih kompozicija koje se kreću od dugih uvoda do silovitih udara i krešenda nalik eksploziji zvijezda. Najuputnije ga je slušati u tri navrata jer u 80-ima bi se "Birthing" mogao upakirati samo u trostruki LP ili u trostruku audiokasetu. A takve albume tada nitko normalan nije slušao odjednom, kao što ih se sluša danas, u doba streaminga.
Uz to, lider Michael Gira (71) kaže da je "Birthing" posljednji u nizu "sonično sveobuhvatnih albuma" i da je vrijeme da Swanse svede u malo skromnije gabarite, kako zvučne tako možda i po trajanju albuma. Moguće da će i biti tako jer, otkako su se reoformili, "Birhting" je već sedmi "sonično sveobuhvatan" album Swansa. Doduše, među njima ima distinkcije pa bi se moglo debatirati čini li šest prethodnih albuma dvije neformalne trilogije, a "Birthing" svojevrsnu sintezu, kako smatra Django. Ili je "Birthing" logični nastavak prethodnog albuma "The Beggar", a uz to i kruna "druge faze" djelovanja Swansa. Naime, "The Beggar" je, prema mojem mišljenju, bio i povratak Gire onome što je sa Swansima činio u 80-ima, barem zbog slične doze opasnosti i uzbuđenja, težine i brutalnosti zvuka. Uz to, "The Beggar" je bio album na kojem se Gira bavio smrtnošću da bi "Birhting" predstavljao svojevrsno uskrsnuće. Samo što pri tome nužno ne moramo misliti na čovjeka, nego na zvijezde ili čak cijele galaksije jer takva je sonična paleta posljednjeg izdanja Swansa koji nakon trosatnog i vrlo iscrpljujućeg koncerta u Kinu SC (8. studenoga 2023.) na jesen dolaze u Boogaloo (1. studenoga). Zgodno je što taj koncert pada na Dan mrtvih kad ionako razmišljamo o smrtnosti, dušama, vječnosti.
A propos koncerata, zahvaljujući Mati Škugoru i nekim drugim promoterima imamo i uživo prigodu pratiti "drugu fazu" Swansa dok smo u 80-ima i 90-ima na njihove nastupe morali iz Hrvatske otići barem do Ljubljane. Nijedan koncert Swansa u ovom stoljeću, barem za moj ukus, nije dosegnuo magnitudu kojom su me zgromili na ljubljanskim Križankama 1987. godine, ali druga diskografska faza Swansa jednako je moćna kao ona prva. Eto, "Birthing" je nevjerojatan album koji je Gira sa Swansima snimao u Berlinu, tjerajući sebe do maksimuma ili preko tog ruba zhvalajujući obilnim količinama kofeina i nikotina. Sve ne bi li dosegnuo šamanizam, mantričnost, hipnotičnost i svojevrstan zen do kojeg ne dolazi kroz tišinu nego, posve suprotno, kroz buku kakvom Swansi "melju" publiku na koncertima. Stilski, "Birthing" je album koji je i noise-rock zbog bučnosti i post-rock jer nitko ovako ne bi svirao rock kakav smo poznavali prije Swansa, a prog-rock jer formatom podsjeća na albume tog žanra iz 70-ih, ali i masivan komad eksperimentalne glazbe, pa i free jazza, barem po konstrukciji pojedinih kompozicija. No, važnije od toga u koje pretince spada "Birhting" svojevrsno je katarzično iskustvo koje slušatelj doživljava pri susretu s tim skladbama.
Doslovce se u čovjeku nešto lomi dok ih sluša da bi nakon svega ipak ustao snažniji nego što je bio. Najfascinantniji su prijelazi unutar kompozicija, iz malo tiših u ekstremno bučne dionice, pri čemu je gustoća zvuka fascinantna, pa i zaglušujuća u svakoj od skladbi. "Birthing" je u neku ruku i gospel, baš kao što je to bio i "The Beggar". Samo što vjeru Gira doživljava drugačije od uobičajenog. Često su to muka, trpljenje, bol i iskušenje te borba s onim najmračnijim u njegovoj duši, ali i s onim najgorim u ljudima. U tom smislu Gira i jest pravi vjernik, jer nije siguran u svoju vjeru, ali i stoga što za njega vjera nije jeftina ispovijed i tri Zdravomarije, nego mukotrpan put kojim pokušava dosegnuti božansko i roditi se ponovo čist. Uz to, "Birthing" je proces duhovnog pročišćenja kroz mantrično ponavljanje obrazaca, pri čemu (glazbena) katarza Michaela Gire zvuči poput rađanja novih svjetova. Uz taj i takav "Birthing" ili ćete dosegnuti tu katarzu ili ćete odustati i priznati samom sebi da je to za vas "too much". Primjerice, meni je bilo "too much" u Kinu SC, ali "The Beggar" i "Birthing" doživljavam kao krasne albume o grijehu i oprostu, smrti i uskrsnuću.
Komentari
0