PIŠE ALEKSANDAR DRAGAŠ

Zamislite skupinu dobroćudnih luđaka koji glume najbolji avangardni kubanski sastav

Marc Ribot Y Los Cubanos Postizos

 /Tomislav Jagar
Nigdje veselije i putenije ljude nisam sreo nego u Havani ljeta 1987. godine. Koncert Marca Ribota u Lisinskom me podsjetio na to
Nigdje veselije i putenije ljude nisam sreo nego u Havani ljeta 1987. godine. Koncert Marca Ribota u Lisinskom me podsjetio na to

Slučaj je htio da u Velikoj dvorani sviraju Gipsy Kings, a u Maloj dvorani Marc Ribot Y Los Cubanos Postizos, čime se iste večeri u “Lisinskom” publici ponudilo dvije naravi “latino” glazbe. Ne znam kako je bilo na Gipsy Kingsima koje baš i ne šmekam, ali na koncertu Ribotovih “Lažnih Kubanaca” bilo je izvanredno. Toliko izvanredno da mi je sad vraški žao što u ljeto 1987. godine nisam trajno ostao u Havani gdje je moj stari radio kao inženjer nekoć velikog i važnog “Jedinstva” iz Jankomira čiji su radnici konstruirali i gradili velebna postrojenja za prehrambenu industriju.

Doduše, u to havansko ljeto u kojem sam otvaranje Univerzijade u Zagrebu gledao u prijenosu na kubanskoj televiziji nisam nailazio na sastave kakav je desetak godina kasnije ustrojio Mar...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2025 23:19