Život, pjesma i odlazak Jadranke Stojaković: Žena čiji je glas bio stvoren za tugu

Godina 1977, peti dva razred, Osnovne škole Silvije StrahimirKranjčević. Sat likovnog držat će studentica akademije. To joj jeispit. U zadnjim klupama sjedi profesorska komisija, a s njom inastavnik likovnog, inače razrednik petoga dva, Hrvoje Filipović.Studentica je u radničkom kombinezonu od teksas platna - takvi sutih godina bili u modi - u crveno-crnoj kariranoj košulji, koseskupljene u rep i nenašminkana. Izgleda kao da se tek probudila.Zapravo, izgleda kao da se baš jako potrudila da je nitko neprepozna. Ali uzalud.

Učenici žamore, gledaju je onim skaradnim,svlačećim pogledima s kojima u našoj mahali dječaci postajumuškarcima, i sve čine da joj bude neugodno. Jedan od njih, malidelinkvent koji je na početku godine došao u razred i neće se dugozadržati, sjedi u prvoj klu...