Sami su lijepili plakate, pozivali publiku, obavještavali medije. Sami su pisali tekstove za programske knjižice koje su pratile koncerte.
Za ciklus od 17 koncerata, na kojima su orguljaši Ante Knešaurek i Pavao Mašić izveli kompletan Bachov opus za orgulje od 210 skladbi u trajanju od oko 20 sati, nisu dobili niti kunu podrške, čak niti za vrlo konkretne i neophodne troškove, poput ugodbe orgulja u Bazilici Srca Isusova u zagrebačkoj Palmotićevoj ulici, na kojima su cijeli ciklus izveli.
Tematski kriterij
Sve je počelo, kako kažu, razgovorom na jednom ručku.
- Bili smo nezadovoljni ponudom orguljaških koncerata u Hrvatskoj; premalo ih je, pogotovo onih visoke kvalitete. Mi sami kao studenti bili smo zakinuti za iskustvo odlazaka na orguljaške koncerte, pa smo svojim studentima na Muzičkoj akademiji, iako ne predajemo orgulje, željeli pružiti priliku da čuju nešto što do sada nisu mogli, da se i na taj način obrazuju, ističu Ante i Pavao.
Na Novu godinu 2010. odlučili su naglavce se baciti u projekt, a ciklus su započeli već za Uskrs iste godine. Pobrojali su Bachove orguljske skladbe koje su do tada izvodili, došli do brojke od nešto više od 90 skladbi, manje od polovice cijelog Bachovog orguljskog opusa. Ostalih stotinjak skladbi, koje je tek trebalo pripremiti, pokušali su što pravednije međusobno podijeliti.
Skladbe su rasporedili u sedamnaest koncerata, vodeći se svojevrsnim tematskim kriterijem, prema blagdanima za koje su skladbe pisane, prema Bachovim putovanjima i uzorima, i sl. U koncerte, Ante i Pavao uložili su golemu količinu energije.
Poklon gradu
Posljednji koncert iz ciklusa dogodit će se ove nedjelje u zagrebačkoj Bazilici Srca Isusova.
Ulaz na sve koncerte bio je besplatan - sav uloženi trud i znanje poklonili su publici. Kako kažu, to je bio njihov poklon Zagrebu. A publika je to prepoznala.
- Prije prvog koncerta očekivali smo da će doći pedesetak ljudi. Jer ih toliko obično posjećuje orguljaške koncerte - govore kroz smijeh.
- Kada smo se nakon koncerta naklonili, vidjeli smo potpuno ispunjenu crkvu, oko 500 ljudi. Ta nas je publika pratila sve do kraja.
Ante i Pavao spremaju se ponoviti ovaj pothvat, u studiju, kako bi ovaj, u Hrvatskoj jedinstven projekt, bio trajno zabilježen na nosačima zvuka. - Često se u vezi s Bachovom glazbom govori o tajnim brojevima i sličnim manifestacijama u njegovoj glazbi. Ne dovodimo u pitanje da se takvo što u njoj krije, no ne mislimo da je ona puka brojčana tablica ili križaljka, već najbolja glazba ikada napisana i suludo ju je promatrati samo kroz brojeve - kaže Ante.
Uspon na brdo
- Htjeli smo da se slušatelji suoče više s glazbom samom, a manje s pričama o njoj - dodaje Pavao.
Nameće pitanje: što sada? Što dalje?
- Nakon Bacha, jedini logičan izbor bio bi Messiaen. Njegov je opus za orgulje trostruko kraći, ali tehnički iznimno zahtjevan. Jednoga ćemo dana možda i to ostvariti. Za sada planiramo izvesti orguljski opus Dietricha Buxtehudea.
Unatoč svim otegotnim okolnostima što su ih pratile, obojica bi bez oklijevanja sve ponovili.
- Kako je rekao čembalist Christophe Rousset, svaki put kada izvodiš neku Bachovu kompoziciju, kao da se uspinješ na jedno golemo, strmo brdo. Nakon svega, mogu reći da se s tog brda stvari puno bolje i jasnije vide. I to nam je, uz podršku publike, najveća zadovoljština - zaključuje Pavao.