Kako preživjeti grad pitanje je koje postavlja kustos Sandi Vidulić na istoimenoj izložbi otvorenoj u Muzeju grada Splita. Odgovor nudi kroz poglede trojice posve različitih fotografa: Borisa Cvjetanovića, Marka Ercegovića i Rine Efendića.
Izložba počinje tezom velikog arhitekta Renza Piana da se u talijanskim gradovima ne može više pogledom napraviti niti krug od 360 stupnjeva, a da u vizuru ne upadne kakva arhitektonska rugoba.
Što se događa kada Pianovu tezu prenesemo na naše gradove?
Poznajući opuse trojice autora odmah je jasno da se odgovor na ovo pitanje ne nudi niti doslovno niti agresivno. Gradski krovovi, štakori, zapušteni nekoć reprezentativni parkovi, korov koji izbija iz pukotina cesta, dječaci koji igraju nogomet na malom, jedva pronađenom slobodnom komadiću asfalta u Zagrebu... protagonisti su nnovog ciklusa “Priroda i grad” Borisa Cvjetanovića.
Ciklus Rine Efendića “Subnational geografic” svojevrsna je parodija. Naime, autor snima fotografije u svom neposrednom susjedstvu u Splitu, no poput stranca, autsajdera, poput fotografa National Geografica. Prizor snimljen ispred jednog marketa na čijem parkiralištu piše: “Rezervirano”, a gdje je duhovit netko nadopisao “za siromahe”, zatim natpis u jednom pothodniku “Čovjek je nevidljiv”, plišane igračke odbačene u smeću... mali su dio fotografove svakodnevnice. Marko Ercegović, pak, bilježi svoj rodni grad, Dubrovnik, u jeku sezone, no nije riječ o prizorima koji će se naći na turističkim brošurama, već o svakodnevnici, odnosno kako Vidulić dobro definira o bilježenju “mikrostrategija preživljavanja”.