Lolipop, odnosno lizaljka, omiljeni dječji slatkiš, zbog specifičnog izgleda i načina na koji se konzumira već više od pola stoljeća “navlači” na sebe određene seksualne konotacije.
Kao takav se ukorijenio u popularnoj kulturi, od Sergea Gainsbourga koji je za eurovizijski nastup francuske tinejdžerske zvijezde 60-ih France Gall napravio subverzivnu pjesmu “Les sucettes” (lizaljke), otkrivši tek naknadno o čemu je tu zapravo riječ, do domaćeg pionirskog erotskog talk showa “Lizaljka” koji je 90-ih vodila i uređivala riječka performerica Marija Štrajh.
U skladu s tim “lizalačkim” asocijacijama, u eri u kojoj su erotika i pornografija već odavno dio mainstreama, riječka dramaturginja Nataša Antulov i glumica Aleksandra Stojaković Olenjuk svoju su najnoviju monodramu nazvale “Lolipop”. Autorski projekt nastao je u sklopu programa Zajc Lab HNK Ivana pl. Zajca, a premijera je zakazana za večeras, u prostoru Delte 5, s početkom u 19.30 sati. Kako kaže autorski tandem, “Lolipop” je monodrama s elementima stand up-a i performansa, a bavi se pitanjem što je to seksualna intimnost i što sve na nju utječe - pornografija, rad, jogurt u dječjem vrtiću, Ministarstvo zdravstva, iscrpljenost, sram, dokolica?
Privatna iskustva
- Lolipop je ovdje ‘teaser’, vrlo očita referenca. Kroz pornografiju, publiku uvodimo u priču o seksualnosti u području intime, svakodnevnog života parova u monogamnim ili poligamnim vezama, svejedno, parova s djecom ili bez njih. Polazimo ponajprije od vlastitih iskustava žena u monogamnim vezama, s djecom, kao i iskustava prijatelja i poznanika s kojima smo razgovarali o tome. Unatoč otvorenosti koja, u tim pitanjima, u liberalnim krugovima prevladava u javnom diskursu, ljudi o vlastitoj seksualnosti i dalje govore s velikim oprezom. Parovi su danas ‘brend’ koji ima svoju ‘tržišnu vrijednost’ i na taj se način predstavljaju, a iza toga se često krije velika bol. Postoji li neki problem u seksualnom životu, to se smatra neuspjehom. Mediji nam nalažu da budemo uspješni u seksu i ljudi o tome često ne govore iskreno - govori Nataša Antulov koja, s Aleksandrom Stojaković Olenjuk, potpisuje koncept, dramaturgiju i režiju, a Aleksandra na pozornici izvodi tekst.
Ovo je njihov drugi zajednički projekt - prvi je bio “Pristajanja”, gdje su se također bavile svakodnevnim iskustvima koje autorice ne uzimaju zdravo za gotovo, nego u njemu vide borbu za vidljivost života, uporno ostavljanih u području nevidljivog, nevažnog ili banalnog.
- U ovoj predstavi muškarci nisu neprijatelji. Spominjemo jedino Jandrokovića, zbog njegova odgovora saborskoj zastupnici koja se ‘usudila’ javno progovoriti o nečemu što se smatra intimnim iskustvom, kiretaži, i o čemu se, poručuju nam, ne bi trebalo govoriti - kaže Aleksandra Stojaković Olenjuk.
Prema Nataši Antulov, jedini je “neprijatelj” patrijarhalni sustav koji je jednako štetan i za žene i za muškarce. A to je sustav u kojem postoji veliki raskorak između medijske slike seksualnosti koja se plasira u javnost i onoga što seksualnost, u privatnoj domeni dvoje ili više ljudi, zapravo, jest.
Droga za mozak
- U minutama prije Dnevnika žene bombardiraju reklamama za Tensilen, jer ako nisi smirena, ako nisi dobre volje, onda s tobom nešto nije u redu. I ti si ta koja je odgovorna za to stanje, ti se trebaš promijeniti. Ti moraš raditi na sebi i naći mir. Muškarce, pak, bombardiraju reklamama za afričku šljivu. Muškarce ne treba smiriti, ali su njihove erektilne disfunkcije također samo njihova odgovornost i najbolje je da to srede farmaceutskim čudom. Uvjeravaju nas da smo samo mi odgovorni za svoje stanje, jer to nema veze s time što ćeš možda dobiti otkaz, što si iscrpljena na poslu, što ne znaš kako platiti ratu za kredit, što po cijele dane razvoziš djecu, u vrtić ili školu, što učiš s njima jer školski sustav ne štima, što sama obavljaš kućanske poslove... Nakon reklame za smirenje i erekciju, naša nacija gleda HRT-ov Dnevnik - govori Nataša Antulov.
- Priznajemo da smo bolesni mi, da je lijek ‘izvan nas’ - nadovezuje se Aleksandra Stojaković Olenjuk. Kaže da im se dok su radili na predstavi, dogodila ‘lakoća stvaranja’, i sve je nastajalo u komunikaciji između njih dvije koje se jako dobro poznaju. Monodrama, performans i stand up su izazovne forme za svakog izvođača, a idealan pristup takvim formama je autorski rad, posebno kad je tema osobno motivirana. U svrhu istraživanja, odgledale su na stotine pornića, a kako ističe Nataša Antulov, posebno inspirativna figura u pornoindustriji im je Stoya, “hipsterica među pornoglumicama”, čiji rad pokazuje da se pornografiji može pristupati na originalan i neeksploatacijski način.
Brojni projekti
Nataša Antulov diplomirala je dramaturgiju izvedbe na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, a radi kao dramaturginja u HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci te predaje na studiju Gluma i mediji pri riječkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost. Također radi kao redateljica, dramaturginja i autorica na raznim kazališnim i filmskim projektima. Članica je i suosnivačica skupine za veliku muku - Muzak.
Aleksandra Stojaković Olenjuk, rođena 1987. u Rijeci, magistrirala je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu, a stalna je članica u Drami HNK Ivan pl. Zajc od 2012. godine. Od prošle godine radi kao vanjska suradnica na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, studij Gluma i mediji, a jedna je i od izvođača inkluzivnih dramskih radionica unutar projekta 5. Ansambl (HNK Ivana pl. Zajca, Grad Rijeka i Centar za odgoj i obrazovanje).
- Uvjereni smo često da su osjećaji vezani za našu seksualnost privatni i da smo isključivo mi, s partnerom ili partnericom, odgovorni za njih. Ono što želimo učiniti s ovom predstavom jest uvesti te probleme u zajednički, javni prostor - kaže Nataša Antulov.
Pri tome umjetnice na sebe preuzimaju “teret” stvaranja zajedničkog iskustva.
- Ako se nešto događa i meni i tebi i još stotinama, tisućama ili stotinama tisuća ljudi, to više nije samo osobno iskustvo, nego model prema kojem smo organizirali društvo u kojem živimo. To je model koji je možda stvorio problem s kojim se suočavamo i taj problem treba iznijeti - kaže Nataša Antulov.