OLEKSIJ POTIOMKIN

Bio sam baletan na ukrajinskom frontu i preživio. Još uvijek me smetaju razni zvukovi Sada plešem po Europi i tako skupljam novac za domovinu

Oleksij Potiomkin

 Privatni arhiv

Kad je počela ruska invazija na Ukrajinu, baletni prvak Nacionalne opere iz Kijeva Oleksij Potiomkin baletne je tajice i papučice zamijenio vojnom, maskirnom uniformom i pridružio se dobrovoljnoj medicinskoj skupini, Sanitetskoj bojnoj Hospitalci, koja brine o ranjenim ukrajinskim vojnicima i civilima. U ratu je bio tijekom bitke za Kijev, nakon čega se skinuo iz vojske. O svojem iskustvu već je govorio lani za Jutarnji list. Ljeto uoči rata prošao je obuku za bataljun medicinskih volontera i proveo kasnu zimu i proljeće 2022. u Pušča-Vodjiciji, zatim u Buči, Irpinu u blizini Hostomela, mjestima oko Kijeva, gdje su se vodile teške borbe. Nakon toga trebalo je neko vrijeme da se vrati u baletnu formu i danas s kolegama iz Ukrajine pleše u Europi, od države do države, skupljajući pomoć za Ukrajinu. Suprugu, također balerinu Jevheniju Koršunovu i njihova sina vrtićke dobe sklonio je na početku rata u Italiju, gdje i danas žive, dijete je naučilo talijanski i sprema se sljedeće godine u talijansku školu.

Život se, neminovno, okrenuo u drugom pravcu.

Danas, godinu i dva mjeseca nakon početka rata, možda više od strahova koje je proživio na fronti, sjeća se prvih dana rata kad je strepio za obitelj razmišljajući kamo ih poslati na sigurno.

image

Oleksij Potiomkin, privatni arhiv

Privatni arhiv
image

Oleksij Potiomkin

Privatni arhiv

- Najviše mi je u pamćenju ostalo vrijeme kad su mi žena i sin bježali iz Ukrajine, ali i strahovi koje sam tijekom prva dva mjeseca proživio na liniji obrane Kijeva. Borio sam se sam sa sobom, ostali su mi pomagali, međutim, za mene je, kao čovjeka koji nije profesionalni vojnik, odlazak na bojišnicu ipak bio teški stres. Hvala ljudima koji su mi u Hospitalcima pružili podršku kako bih se uspješno priviknuo na ratnu stvarnost - govori Oleksij koji se sa svojom sanitetskom grupom kretao oko Kijeva, gdje su bile teške borbe u prvim ratnim mjesecima.

- Nisam se borio licem u lice s neprijateljem. Štedjeli su me, ostavljali na check pointu kad bi bile neke guste situacije, na sigurnome, kao pričuvno lice koje će reagirati dogodi li se nešto gore. Teško je bilo vratiti se na pozornicu i u civilni život. Hodao bih blizu zidova, nikad sredinom ulice, nekad su mi smetali i glasovi i agresivni zvukovi. Ne, nemam danas PTSP, nisam bio dovoljno dugo na liniji da bih dugotrajno patio od posljedica rata - govori Oleksij koji danas ne zna koliko je ljudi spasio radeći u sanitetskom bataljunu.

- Mi bismo pružili prvu pomoć, zatim slali ljude liječnicima specijalistima, ali nismo uvijek znali ishod. Mnogo smo ljudi spasili, da, ali ne znam koliko njih - kaže Potiomkin.

image

Oleksij Potiomkin

Privatni arhiv
image

Oleksij Potiomkin

Privatni arhiv

Dok je bio u ratu, a i kasnije, nastavio je skupljati novac, odnosno vojnu opremu i medicinske potrepštine, preko međunarodnih baletnih veza i kanala.

- Američka balerina Kirsten Bloom Allen puno mi je pomogla, a uz nju su u lancu pomoći za nabavu vojnih i sanitetskih potrepština bili pariški, slovački, talijanski, njemački te nizozemski plesači. Neki su europski baletni umjetnici davali i novac, došli bi nakon baletne predstave do mene s eurima. Bio sam u mnogim europskim gradovima dosad kako bih nabavio nešto za Hospitalce - kaže Potiomkin.

Plesao je u međuvremenu u Košicama "Proces" na koreografiju Jiříja Bubeničeka, plesao je Albrechta u "Giselle" u pariškom Théâtre des Champs-Elysées, recentna je njegova suradnja s Hamburškim baletom, na poziv baletnog prvaka Edvina Revazova, Ukrajinca u njemačkom baletu za kojeg je svojedobno jedan od najvećih koreografa 20. stoljeća John Neumeier učinio nekoliko posebnih kreacija. Za Revazova je Neumeier napravio glasovitog "Evgenija Onjegina" i "Smrt u Veneciji".

- Umjetnost je važna. Rusi koriste umjetnost za propagandu, skupljaju novac za vojsku koja napada Ukrajinu putem umjetničkih predstava, kao u doba Hitlerove Njemačke, kao u Drugom svjetskom ratu. Hitlerovi plesači također su zarađivali novac za Hitlerovu vojsku, a onda hodali Europom i predstavljali umjetnost, kao i Rusi danas. Zato je na nama, Ukrajincima, raditi na antipropagandi - poručuje Oleksij.

Rat je skup, napominje. Nikad dovoljno novca za vojnu i sanitetsku opremu koji prikuplja Oleksij Potiomkin.

- Nikad dosta novca za opremu! Naočale za noćno promatranje stoje 3500 američkih dolara, kaciga 450 do 700 dolara. Civilni dron stoji 2000 dolara. Sve je skupo - ističe plesač.

Oleksij Potiomkin objašnjava da pet posto ljudi ne podržava Putina u Rusiji, 15-20 posto su indiferentni na to što se zbiva, a ostatak ljudi misli da Ukrajina nije država. Za ostatak svijeta Ukrajina jest država.

- Putin je naci 21. stoljeća. Govori iste formulacije, iste stvari kao Hitler. Borimo se i sve je teže. Želi uzeti naš teritorij i sve nas poubijati, da jednostavno nestanemo. Ako čovjek prekrši zakon, mora odgovarati, je li tako? Netko dođe u tvoju kuću, pobije ti ženu, djecu... A onda netko drugi u Europi kaže: ‘Ah, možda se to dogodilo i zbog tvoje greške dijelom, trebaš pronaći način za mir‘. Na žalost, neki u Europi razmišljaju na taj način. A trebaju biti sretni da nisu doživjeli raketiranja i ubijanja. Nestane li Ukrajine, iduća je Poljska na redu i tako dalje. Izjednačavanje žrtve i agresora je neprihvatljivo. Putin kaže, štitimo Ruse, a razvalio je sve gradove u kojima žive Rusi, ubio je te iste Ruse. Što je to? Nije njega briga koga ubija, samo da dođe do svog cilja. Jesmo li mogli u Drugom svjetskom ratu reći Europljanima da pronađu mir s Hitlerom? Nismo. Eto, tako se i ne može reći Ukrajincima da pronađu mir s Putinom. Neki misle da su Rusi pametni, nekakva civilizacija. Ne razumiju da ti isti Rusi ubijaju civile. Putin ne želi mir, nego uništiti Ukrajinu i one koji su za nju - govori Potiomkin, uzimajući paralelno primjer Finske.

- Zašto se Putin ne bori protiv Finske koja je ušla u NATO, a isprika mu je istovremeno da je Ukrajinu napao zbog njezina približavanja NATO-u. Putin je kreirao zakon prema kojem na okupiranom teritoriju, ako nećeš rusku putovnicu, moraš van. Je li to normalno? - pita se Potiomkin.

image

Oleksij Potimkin

Privatni arhiv

Kijevska nacionalna opera još proljetos je počela raditi s manjim brojem predstava i za manje ljudi, kako bi se posjetitelji u slučaju zračne opasnosti mogli zbrinuti u skloništu kazališta.

- Kijevska opera i još nekoliko kazališta u Ukrajini rade. Imaju gala priredbe, kratke projekte. Nerijetko predstave prekine uzbuna. Onda svi idu u podrum. Kad uzbuna prestane, svi se vraćaju na svoja mjesta, publika i izvođači. To je jako važno, da kazalište radi - smatra baletni prvak.

U ratu su poginuli baletni umjetnici Artem Dacišin, Oleksandr Šapoval, Rostislav Jančišen, Serhij Škvarčenko, Vadim Klupjanec.

- Rusija ubija umjetnike i uništava naše kulturne objekte. Mnogi umjetnici, mnogi sportaši brane zemlju. Glazbenici, sineasti, likovni umjetnici... Mnogi pogibaju. Rusi su uništili naše stadione i dvorane, a svejedno idu na međunarodna natjecanja. I to je svijetu normalno - protestira plesač.

image

Oleksij Potiomkin i obitelj

Privatni arhiv

Jevhenija Koršunova, njegova supruga i sin su u Perugii, koristi svaki slobodan trenutak da bude s njima.

- Moj sin iduće godine će u prvi razred talijanske škole, govori talijanski, engleski i ruski. Moja žena radi sa mnom plesne projekte, a ja radim gala projekte, volontiram, širim istinu o ratu u Ukrajini, skupljam i dalje novac za Hospitalce, čija je stranica www. Hospitallers.life, gdje se mogu informirati svi koji žele donirati pomoć Ukrajini - kaže baletni prvak koji ima titulu Počasnog umjetnika Ukrajine, bio je solist u Lavovu, u Royal Winnipeg Balletu u Kanadi, a od 2017. je prvak Nacionalne opere Ukrajine. Plesao je u karijeri najvažnije uloge klasičnog baleta, bio je Princ Siegfried u "Labuđem jezeru", Albert u "Giselle", Solor u "Bajaderi", Princ u "Orašaru", Paris u "Romeu i Juliji ... Gostovao je u Japanu, SAD-u, Brazilu i diljem Europe. Osobno, od baleta najviše voli "Bajaderu", a od suvremenijih koreografa Jiříja Kiliána.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
22. veljača 2024 10:06