Bertolt Brecht javi se s pozornice kazališta Komedija u prosjeku svakih deset godina. Njegov rugalački, pamfletski stil i likovi-tipovi ne donose bezazlen smijeh. Brecht je, recimo to tako, za prosječnu građansku svijest naporan autor. On može biti i dosadan, jer uvijek rabi isti, povišen ton i svi likovi kao da neprestano deklamiraju.
“Dobra duša iz Sečuana” njegov je prvi veliki komad, napisao ga je 1938. Radnju je smjestio u Kinu, ne dakle da bi progovorio o Kinezima, nego o ljudima općenito. Kina je dakle parabola čija je svrha da postavi pitanje: jesu li ljudi uopće sposobni da ih vodi ideja dobra?
Ogoljena pozornica
Redatelj Ivica Kunčević uspješno je postavio ovaj komad, u prijevodu Ivana V. Lalića, kao parodiju mjuzikla. Ukupno 26 aktera igra na ogoljenoj pozornici. Scenograf Vitold Košir zamislio je na njoj tek sedam-osam blijedožutih kvadara, u dimenzijama manjih i većih frižidera otprilike, a pozadina se cijela katkad oboji u crveno ili bijelo. Kostimi Danice Dedijer iznimno su detaljni, odjeća je gospodska ili radnička, europska, ali u nekih likova i “kineska”. Glazba Veseljka Barešića živog je tempa i vedre melodije, a pjevačke dionice kratke, sa zahtjevnim promjenama ritma. Barešić je predstavi dao presudnu nijansu dirigirajući vlastitu glazbu kao stišan, nenametljiv element predstavljanja.
Ansambl Komedije puno je uložio u ovu predstavu i sve glavne uloge dobro su napravljene. Premda traje dva sata i petnaest minuta, predstava ne gubi energiju.
Jasna Palić Picukarić igra tešku dvostruku glavnu ulogu. Ili je gospođica Šen Te, donedavna prostitutka, ili se prerušava u muškarca, tobožnjeg njezina bratića. Kad nastupa kao “bratić” Šui Ta, mijenja staturu vrlo lako i uvjerljivo, glas tek spusti u niže registre pa dakako tiše govori. Njezino pjevanje točno je i temperamentno. Mnogo napornog posla na sceni ne obavlja uzalud. Prvi put sam gledao Filipa Juričića u većoj ulozi u teatru. Ima za scenu potrebnu energiju, štoviše, lako prelazi rampu i veoma se trudi. Mana je ovdje što, premda ima sluha, ne zna pjevati, ali to nadoknađuje ritmičnim recitiranjem. Ovdje igra sirovog i bahatog Jang Suna, pilota bez namještenja. Nije jednodimenzionalno nadmoćan u svojoj gluposti, iskazuje i strah, kukavičluk, paniku. Začudan, neobično vedar ton uzeo je Davor Svedružić da predstavi okrutnog bogataša Šu Fua. Ležeran nastup naglašava njegovu nadmoć, pohlepu i okrutnost.
Duhovita minijatura
Opoziciju mu, glavnu, čini Vang, vodonoša, siromah što ga kao očajnika u jednom namjerno malko patetičnom kodu donosi Ronald Žlabur. Pjevani dio predstave odlično nosi i Jasna Bilušić u ulozi Žene. Nemamo dovoljno mjesta čak niti da nabrojimo sve uloge, no valjalo bi još naglasiti duhovitu minijaturu Nade Abrus kao Gospođe Jang, lažni erotizam Sanje Marin kao kućevlasnice Mi Cu. I Ljubo Zečević kao policajac unosi na scenu osobitu dozu okrutnosti i banalnog zla.
Možda je i presudno zaslužan i za uspjelu unutarnju dinamiku predstavljanja scenski pokret Milka Šparembleka. Ni jedan lik ne javlja se na sceni nečim suvišnim.