“Najranije čega se sjećam dvije su Juvančićeve predstave: ‘Grižula’ na Gradcu i ‘Dundo Maroje’ koji je tada već bio premješten s Držićeve na Bunićevu poljanu. Iz ‘Dunda’ sam ponajbolje upamtio sve ono što su mu kritičari najviše predbacivali: skakanje po Petrunjeli, gađanje pomadorama, jake komičke geste...”, priča Hrvoje Ivanković, vraćajući se u svoje dubrovačko djetinjstvo.
“I vrlo živo se sjećam Kvrgićeva Dunda i Martinovićeva Bokčila, baš kao što mi je iz ‘Grižule’ u pamćenju ostao Špiro Guberina i njegovo koprcanje u vreći u koju ga je Vila strpala. A bilo je to sredinom sedamdesetih, imao sam, dakle, devet ili deset godina.”
Ono što je zarana upio iz vrućih držićevskih lekcija, dramaturg i teatrolog Hrvoje Ivanković uložio je u...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....