Predstava “Narodni heroj Ljiljan Vidić”, ma koliko joj pokušao dati kredita, blesava je. Posrijedi je imitacija umjetnosti lišena mjere, teme, discipline; gomila viškova postrojenih u gotovo dvosatnu kolonu primitivnih skečeva, karikaturalnih kostima, histerične glume i napadne glazbe. Kao kad se djeca igraju kuhanja, pa udrobe u plastični lonac i trave, i puža, i tratinčicu i baklavu. Ni sam film Ivana Gorana Viteza, uz koju je ova predstava loše prilijepljena, nije me impresionirao. Infantilan je, ali makar je hrabro poginuo.
Seljo-pjesnik
Kad se cijeli taj pripovjedni ne-svijet Zorana Lazića preseli u teatar, ovako uglavnom vjerno, kako je to načinio redatelj Krešimir Dolenčić, na vidjelo izbija izostanak bilo kakve zbiljske radnje i dinamike među likovima. Sve su to...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....