Pučki teatar, i k tome putujući, vuče korijene iz vremena Stare Grčke. Kada se tragedija u Periklovoj demokraciji našla u vidokrugu okrutne države, komični su prizori prepušteni putujućim glumcima. Oni brodicama obilaze otoke gradove i sela. Privlače puk živom igrom, neposrednošću i lascivnostima i to bez nekih osobitih priprema i bez nekoga stila. Povremeno, izvedbe dosežu razinu satire, što se igra na „nevažnim“ mjestima pa su izvan pozornosti samih državnika.
Zato mogu opstati. Na taj način glumci koji društvo izlažu satiričkim oštricama putuju kroz povijest od Antike pa sve do Luja XIV. Kralj Sunce (zvan i Bogomdani i Veliki) upravo u takvoj vrsti teatra prepoznaje ono što želi podvrgnuti apsolutnom posluhu. U glumačkim družinama, razasutim po zemlji, uočav...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....