Dubravko Mihanović (r. 1975.) naslijedio je Zvonimira Mrkonjića na mjestu dramaturga u kazalištu Gavella. Poput svoga prethodnika, tih je i samozatajan. Osim što piše drame.
Najuspjelija je bila prva izvedena, “Bijelo”, socijalna minijatura s dva soboslikara. Uz podosta retoričkih viškova, potvrdila se na sceni i njegova druga izvedena drama, “Žaba”, s četiri lika, od kojih je glavni brico ratni veteran. Sada je pak Mihanović kao pisac debitirao i u vlastitom teatru, Gavelli, gdje je Oliver Frljić režirao njegovu dosad najambiciozniju dramu, “Prolazi sve”, s tridesetak likova i podnaslovom dramske skice. Ta je ujedno najslabija.
Svašta udrobljeno
Posrijedi je priča, od kolijevke do groba, o učiteljici Franji Rožić, kojoj je na porodu umrlo jedino dijete, i njezinim snovima i razočaranjima. Tekst nije samo rascjepkan nego je i prepun općih mjesta, a svi likovi zapravo su dramaturški invalidi. Mihanovićevi likovi, ta Franja, ostali starci u staračkom domu i oko njega, ništa ne rade nego sve pripovijedaju. Sve što o njima znamo, sami su nam izrecitirali, i to je podosta iritantno. U tekst je udrobljeno svašta, od progona informbiroovaca do aktualnog licemjerja Europske Unije. Previše i za Brechta, a kamoli za Mihanovića, čiji likovi izgovaraju rečenice tipa: “Politika. Tito i Staljin. Do jučer su pričali jedno, a sad... Kako se sve može tako promijenit’, preko noći? Ne shvaćam”.
Crna komedija
Frljić se, međutim, u tom razvučenom, patetičnom, žalobnom nedramskom Mihanovićevu rukopisu vrlo dobro snašao. Naprosto je bacio u bunar svu piščevu patetiku i predstavio zbivanje kao pomalo apsurdnu crnu komediju, proviđenu nizom glazbenih brojeva, s pogreb-nim maršem kao lajtmotivom, na praznoj sceni, s glumcima koji izvode kerefeke, ženama bebe ispadaju ispod suknje k’o na traci, a uspiju kupiti publiku i ponekom čisto verbalnom dosjetkom.
Predstava je najviše donijela Jeleni Miholjević, koja Franju igra s blagim ironičnim odmakom, i kao mladu ženu, i kao staricu, i na samrti, no uglavljuje u njezi-nu sudbinu i pokoji doista tragičan moment ili samorefleksiju. Frljić je jako uspješnu ulogu pripremio za Svena Medvešeka, koji igra Ćuka, zapravo smrt, kao baš odličnog pticu-gospodina, pristojnog i s perjem, upravo ćukolikog. Odličan je i Amar Bukvić koji igra starog Albanca Idriza, a uvjerljiv je i Janko Rakoš dok igra starca Antu Kovača.
Ponajbolju ulogu dao je pak ipak Filip Križan, koji igra gej instruktora plesa u staračkom domu.