ca
ZAGREB 2020.

Gavellina koronapremijera: Priča o potresu, poplavi, pandemiji i napetosti koje od njih osjećamo

Zaigrat će ukupno 21 glumica i glumac u pratnji četvero muzičara, a angažirani su, u zboru, šaptačica, inspicijentica i jedan dramaturg
Glumac Filip Šovagović
 
 Neja Markicevic/Cropix

Pjevač kojem su otkazani koncerti za cijelu godinu, glumica koja pokušava sanirati teško oštećen stan, zidar koji je zapravo profesor na Filozofskom fakultetu, a sad popravlja siromašnim obiteljima ono što se popraviti može, maskira rupe i pukotine laganim materijalima, gospođica koja se ne može udati jer svadbe nisu dopuštene, sitni kriminalac koji pokušava orobiti apoteku, čovjek koji je prebolio koronu, sanitarni inspektor koji mjeri razmak između ljudi - likovi su u predstavi "Zagreb 2020", prvoj samostalnoj premijeri zagrebačkog kazališta Gavella otkako je pandemije i poslije potresa.

Posrijedi je autorski projekt Filipa Šovagovića i Dubravka Mihanovića, podnaslovljen kao dramski koncert, a bit će praizveden u petak, 27. studenoga u Laubi, kući za ljude i umjetnost, na Črnomercu te sljedeći dan repriziran na istom mjestu i u isto vrijeme.

image
Glumac Filip Šovagović
 
Neja Markicevic/Cropix

Bez žurnalizma

"Potres, poplava i pandemija, dakle tri 'P', stoje u pozadini radnje, a mi pratimo posljedice te tri elementarne katastrofe što izazivaju tenziju među ljudima, koju osjećamo i danas, svagdje, na ulici, na radnom mjestu, u domu", kaže Filip Šovagović, redatelj i glazbenik u ovoj predstavi za koju je angažirao gotovo polovicu Gavellina ansambla.

Zaigrat će, dakle, 21 glumica i glumac, u pratnji četvero muzičara, a angažirani su, u svojevrsnom zboru, šaptačica, inspicijentica, dramaturg. Predstava traje nešto manje od dva sata.

"Radili smo kao da smo potencijalno svi inficirani koronavirusom, uz pretpostavku da će potencijalno biti inficirani i svi gledatelji. Lauba je među najvećim mogućim prostorima za igru u Zagrebu pa smo uspjeli držati razmak između aktera od više metara cijelo vrijeme proba. I u publici će se naći tri puta manje ljudi negoli bi ih bilo u redovitim okolnostima u Gavelli u, eto, triput većem prostoru od Gavellina", objašnjava redatelj Šovagović, koji predstavu definira kao "mjuzikl ili dramski koncert ili možda kao jazz-grunge operu".

Objašnjava kako nema sporednih likova, svi su glavni, a okosnicu radnje čini njihov zajednički osjećaj života u središtu Zagreba, koji je proljetos, eto, istodobno zadesila trostruka katastrofa.

"Sve moje kolegice i kolege otpočetka su sa srcem prionuli uz ovaj projekt i nikad mi možda nije bilo ljepše raditi nego sad s njima", naglašava redatelj, koji je sebi i dramaturgu Mihanoviću dao u zadatak da rekreiraju sliku grada koja možda nikako drugačije i neće ostati zabilježena.

"Zapravo su uglavnom ljudi u centru Zagreba trajno načeti potresom, porušeni su im zidovi, stanovi im se, čini im se tako, mogu svaki čas potpuno urušiti, svaki put kad se ponovno zatrese tlo pod nama. Postali su iz perspektive ljudi preko, recimo, Save autsajderi, a međusobno se također ne razumiju uvijek.

Neki kukaju da su stradali kao stari Zagrepčani, čije obitelji stasaju u tim kućama u centru dulje od stotinu godina, drugi su se doselili prije, recimo, pet godina, uložili mnogo, neki su bogati, neki siromašni, neki misle da je okej što su stradali bogati", otkriva Šovagović, koji je zadovoljan, kako kaže, zato što je uspio izbjeći zamku doslovnog govorenja i žurnalizma.

"Uživaj u onome što radiš"

"Volim dramsko pisanje Mate Matišića, od njega sam mnogo naučio pa mi je lakše i razlikovati se od njega. On zna sklopiti radnju, pronaći protagoniste i njihove pomagače i protivnike, a kod mene je proces manje jasan, vjerojatno i rezultat, no najvažnije je, kako i Mate kaže, uživati u onome što radiš", zaključuje Šovagović.

Posrijedi je zapravo i predstava o samoj Gavelli, kazalištu koje je toliko stradalo u potresu da je i danas neupotrebljivo i čiji su zaposlenici doslovno ostali bez radnog mjesta. U Gavelli je upravo trajala obnova, koja je također bila zapela, a s potresom situacija je postala još lošija. Trenutačno se u zgradu u Frankopanskoj ne može ući ni kroz glavni ni kroz sporedni ulaz pa je ovaj projekt svojevrsna terapija za sve koji ondje rade ili rado zalaze, kao publika ili kao prolaznici. Ujedno je ohrabrenje za bolju budućnost i publike i umjetnika.

Svi akteri, dakle, uz to što govore - i pjevaju, a glazbu je skladalo više autora, ujedno muzičara na sceni: sam Šovagović, Šimun Matišić, Fadil Abdulov, Fran Krsto Šercar.

Kostimografiju potpisuje Marita Ćopo, suradnica za scenski pokret je Anja Đurinović Rakočević, video su oblikovali Hrvoje Zalukar i Filip Borelli, svjetlo Zdravko Stolnik, a scenografska je suradnica Barbara Borčić.

Zaigrat će Bojana Gregorić Vejzović, Hrvoje Klobučar, Andrej Dojkić, Tara Rosandić, Anja Đurinović Rakočević, Amar Bukvić, Tena Nemet Brankov, Sven Šestak, Mada Peršić, Marko Petrić, Đorđe Kukuljica, Sven Medvešek, Antonija Stanišić Šperanda, Natalija Đorđević, Nenad Cvetko, Janko Rakoš, Nikola Baće, Jelena Miholjević, Ranko Zidarić, Siniša Ružić i Anica Kovačević.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
23. studeni 2020 08:25