Na ovogodišnjem Splitskome ljetu Olja Lozica, redateljica predstave “Sad je, zapravo, sve dobro” koja je lani pobijedila na Marulovim danima, režirat će 21. srpnja “Nevidljivi grad”, predstavu koja je inspirirana djelom “Nevidljivi gradovi” kultnog talijanskog pisca Itala Calvina, ali i dramom “Sunčani grad” Radovana Ivšića.
Osamdeset izvođača
Predstava Olje Lozice bit će jedina dramska premijera na Splitskom ljetu jer je zbog manjka državnih sredstava upućenih Ljetu otkazan “Mletački trgovac”. Redateljica rodom Korčulanka objašnjava prije svega kako tretira talijanskog i hrvatskog pisca u autorskom projektu na festivalu.
- U pripremi materijala za predstavu, koju sam zamislila uz dramaturga Matka Botića, Calvino nam je bio važan zbog tople, konstruktivne ideje o traženju onoga što nije pakao u paklu živućih, o pokušaju usmjeravanja na dobre strane života u zajednici. Nisam sigurna da će u konačnici u predstavi biti previše Calvinovih rečenica, ali bit će prisutan njegov duh, vidljiv u svakoj priči ‘Nevidljivih gradova’. Veliki je izazov kazališno razmišljati o tim briljantnim stihovima začudne fakture. Ivšić i njegov ‘Sunčani grad’ bitan nam je zbog točno određenog vremenskog razdoblja koje obrađujemo u središnjem dijelu predstave - govori Lozica.
U “Nevidljivom gradu” bit će gotovo 80-ak izvođača, uključujući zbor Brodosplita, amatere glumce i djecu. Od profesionalnih glumaca u predstavi će, uz ostale, igrati Dara Vukić, Filip Radoš, Snježana Sinovčić Šiškov, Bruna Bebić Tudor, Nenad Srdelić, Alen Čelić...
Redateljica će se baviti urbanističkim promjenama u splitskom Lučcu koji je unazad stotinjak godina doživio preobražaj od težačkog dijela grada, preko niše radničke klase, do današnje apartmanizacije, dakle nevidljivoga grada.
Utopija bijega
- Puno smo razmišljali o raznim vrstama utopija, posebno o onome što sociolog Lewis Mumford zove utopijom bijega, na koje su sve načine u proteklih stotinjak godina ljude na ovim prostorima hrabrili da izdrže jer će nekom drugom, negdje drugdje biti bolje. Predstavu postavljamo u splitskom Lučcu jer su, unatoč promjenama koje ste spomenuli, ondje uvijek živjeli ljudi sličnog socijalnog statusa, koji su, barem do prije 20-ak godina, imali svijest o životu u zajednici, na pola puta između građana u centru Splita i seljana u njegovoj okolici - dakle, riječ je o socijalno homogenoj populaciji. Predstavu smo zamislili u tri dijela, odvojenih glumačkih podjela i estetske profilacije, u kojoj će svaki dio obrađivati obilježja utopija bijega svog doba, od razdoblja između dva svjetska rata, preko poslijeratnog socijalizma do današnjeg postideološkog vremena. Utopijama bijega služila se Crkva, potom država, a na kraju i današnji promicatelji kulta kapitala, a mi u svemu tome pokušavamo pronaći one proplamsaje pozitive u paklu živućih, o kojima s ljubavlju piše Calvino, ali, na svoj način, i Ivšić - nastavlja.
Laureatkinja Marulovih dana nije se pojavila na ovogodišnjem izdanju nacionalnog festivala unatoč tome što je njezina predstava “Vincent”, u izvedbi riječkog HNK, bila selektirana. Intendant Oliver Frljić zbog velikih financijskih gubitaka u HNK Zajcu otkazao je put u Split Lozičine predstave koja govori o autizmu i poštivanju različitosti.
‘Elementarne čestice’
- Bilo mi je žao, kao i cijelom glumačkom ansamblu i autorskom timu. Dobili smo objašnjenje iz riječkog HNK da kazalište nema novca za put u Split jer Marulovi dani kao organizator ne pokrivaju taj dio troškova. Što reći, očigledno je voda došla do grla. Nisam stručnjak za kulturni menadžment, ali ne mogu ne primijetiti da cijela priča oko kazališta u Hrvatskoj stoji na klimavim nogama. Nacionalne kuće svoj ustroj nisu promijenile od Austro-Ugarske, izdvajanja za kulturu sve su manja, kazališne uprave ne snalaze se u novim tržišnim uvjetima, diskrepancija između dotiranih nacionalnih i gradskih institucija i nezavisne scene je golema. Trudim se baviti svojim poslom, neke od tih stvari pokušavam tematizirati u svojim predstavama, ali nemam konkretno rješenje za te probleme - govori redateljica.
Hipotetsko pitanje: da je redateljica predstave “Elementarne čestice” na Igrama, kako bi se ponijela u nedavnim pokušajima zabrane predstave koja će se na kraju ipak prikazati na nacionalnom festivalu.
- Pozicija redatelja predstave tu je najmanje važna. Riječ je o politikantskim igrama koje nemaju veze ni s temom predstave jer u ‘Elementarnim česticama’ nema ni spomena ikakvog antiislamizma, niti s redateljskom idejom koja nije ni izložena u najavi projekta. Živimo u užasnom vremenu, prepunom latentne agresije i površnog žutila, pa je ta priča prerasla samu predstavu i postala lopticom za nabacivanje između suprotstavljenih političkih i interesnih skupina.
Redatelj nije bogataš
Može li mlađi redatelj preživjeti od kazališne režije?
- Živa sam, ne radim ništa drugo osim što režiram predstave, usprkos svemu, još se može preživjeti od toga posla. S druge strane, ne planiram se obogatiti od režiranja - zaključuje Lozica.