VELIKA ANALIZA

KAZALIŠNA GODINA 2019. Intrigantne, zahtjevne predstave, klasici i glumačko majstorstvo: Godinu obilježili povratak Rade Šerbedžije i Slavoj Žižek

 

Veliki povratak Rade Šerbedžije, Slavoj Žižek u Hrvatskom narodnom kazalištu, Kiklop i Gospoda Glembajevi u Gavelli obilježili su 2019. godinu u zagrebačkim dramskim kazalištima.

Umjetnički i ljudski najzahtjevnija i najintrigantnija predstava godine je “Eichmann u Jeruzalemu” redatelja Jerneja Lorencija u Zekaemu, tri i pol sata dugo istraživanje zločina i krivnje, Bobo Jelčić s “Tri sestre” (nagrada za najbolju režiju 34. Gavellinih večeri) u HNK na najbolji je način spojio klasiku sa suvremenim, uzbudljivim kazališnim pristupom. Obje predstave umjetnički su uspješne ne samo zahvaljujući vrsnim redateljima nego i sjajnim glumačkim osobnostima, jer su zreli glumci HNK i Zekaema u obje predstave sukreatori kazališne čarolije koja se predstavlja publici.

 

Skandali

Rade Šerbedžija odavno je opet tu, već 19 godina svakog ljeta Teatar Ulysses na Brijunima igra Shakespeareova Kralja Leara s njim u glavnoj ulozi. S ulogom sveučilišnog profesora u “Tko se boji Virginije Woolf “ Šerbedžija je iskoristio priliku ponovo fascinirati publiku svojim glumačkim majstorstvom, za što je nagrađen Nagradom hrvatskog glumišta za najbolju mušku ulogu. Predstava u režiji Lenke Udovički u srpnju je imala premijeru na Brijunima, a na jesen je igra Šerbedžije i Katarine Bistrović Darvaš oduševila i zagrebačke gledatelje.

Najiščekivanija premijera godine bila je “Antigona” u HNK, po tekstu koji je specijalno po narudžbi HNK napisao Slavoj Žižek, slovenski filozof sa statusom svjetskog intelektualnog celebrityja. Predstava u režiji njemačke redateljice hrvatskog porijekla Angele Richter izazvala je podijeljene kritike, ali je svakako korak naprijed u uzbudljivom osvajanju suvremenosti naše najveće kazališne kuće.

Gradsko dramsko kazalište Gavella postavilo je dva klasika, tekstove dvoje najvećih hrvatskih pisaca, “Kiklopa” Ranka Marinkovića i “Gospodu Glembajeve” Miroslava Krleže. I te se predstave dugo najavljivalo i iščekivalo, svako postavljanje takvih domaćih klasika veliki je kulturni događaj. Obje predstave pratili su skandali, Zlatko Sviben je odustao od inscenacije “Kiklopa” pa je predstavu po lektirnom Marinkovićevom romanu režirao Saša Anočić, Zlatko Vitez ljutito je odustao od uloge baruna Glembaja. Gavellin “Kiklop” dobio je Nagradu hrvatskog glumišta za najbolju predstavu, a Saša Anočić za režiju. Melkiora je oživio Franjo Dijak, Maestra Dražen Kühn ili u alternaciji Siniša Ružić, Filip Šovagović duhovito igra Atmu.

“Gospodu Glembajeve” režirao je Miroslav Međimorec, baruna Glembaja je umjesto Viteza odigrao je Darko Stazić, Nataša Janjić Medančić je barunica Castelli, Dijana Vidušin je sestra Angelik,a a Amar Bukvić Leone.

Pored Krleže i Marinkovića, zagrebačka dramska kazališta postavila su i dva teksta mlađih dramskih autora, Dina Pešuta i Ivora Martinića. Sarajevska redateljica Selma Spahić po tekstu Ivora Martinića režirala je predstavu “Stela, poplava”, s izvrsnom Jelenom Miholjević i Darkom Stazićem, predstavu o glumačkoj divi na zalazu karijere koja čitavu obitelj (Filip Križan, Tena Nemet Brankov, Stazić) drži kao taoca svoje karizmatične osobnosti. Tekst Ivora Martinića “Dobro je dok umiremo po redu”, dramu o aktualnom iseljavanju iz Hrvatske, režirao je mladi redatelj Aleksandar Švabić u Zekaemu. Predstava će se pamtiti po majstorskoj glumi Pjera Meničanina, Nataše Dangubić, Doris Šarić Kukuljice i Milice Manojlović. Satiričko kazalište Kerempuh postavilo je nagrađeni tekst Une Vizek “Ja od jutra nisam stao”. To je komedija zamjene uloga gdje uloge muškaraca igraju žene, a muškarci su u koži žena. U režiji Nane Šojlev urnebesne kreacije ostvarili su Linda Begonja, Jerko Marčić, Marko Makovičić, Hrvoje Kečkeš, Ornela Vištica i Ozren Opačić.

Nezavisni  

Nakon puno godina i zaboravljene režije Radovana Marčića, “Bilježnicu Robija K” pisca i novinara Viktora Ivančića krajem godine na scenu Kerempuha postavila je mlada redateljica Marina Pejnović (27), s također mladim Josipom Brakusom u ulozi vječnog trogodišnjaka koji od devedesetih izruguje hrvatski svakidašnji apsurd.

S afirmacijom mladih autora nastavio je Teatar &td iz Savske 25: ove godine smo dobili novu mladu redateljsku zvijezdu, Ivana Penovića (27), koji potpisuje tekst i režiju naveliko hvaljene predstave “Katalonac”. Novo ime je Hrvoje Korbar (24), redatelj Ellinga u Kerempuhu, koji je od Beckettove “Ćelave pjevačice”, klasika teatra apsurda, uspio napraviti dinamičan i uzbudljiv komad. Talent koji bi od “Čekajući Godota” uspio napraviti sapunicu. Neke od najuzbudljivijih kazališnih doživljaja servirala nam je nezavisna scena: novopokrenuti KunstTeatar čija je predstava Fleks u režiji Ivana Penovića dobila Nagradu hrvatskog glumišta za izniman doprinos kazališnoj umjetnosti, predstava “Susret Nine Mitrović” u Teatru Exit te “Prizori” s Almom Pricom i Sretenom Mokrovićem u režiji Sanje Stanić.

Više na Jutarnjem...


Izdvajamo