Gotovo ništa nisam razumjela. Ali to nije bilo ni bitno. Smijala sam se cijelo vrijeme jer su se djeca smijala k'o luda. I baš su djeca apsolutno sve shvatila, i to čak i ona najmanja. Orio se u utorak navečer konačno smijeh na starom trgu u malom istarskom mjestu Bale zbog dječje predstave naslova "Putovanje Zbrdazdolijom". Riječ je o autorskom projektu uglednog kazališnog redatelja Roberta Raponje u izvedbi njegova Teatra Fort Forno. Bila je ovo prva premijera jedne dječje predstave u Hrvatskoj nakon koronakrize kad su se brojna kulturna događanja povukla s trgova i ulica. Ali ovime su najavila svoj povratak, možda ne kao prijašnjih godina, ali sigurno je da publika neće odustati od kazališta.
I sad se ja pitam zašto ja nisam ništa razumjela, a djeca su se tako dobro zabavljala, praktički sudjelovala u samoj predstavi. Naime, mnogi su klinci i bili na pozornici te na neki način sudjelovali u predstavi koju su u 45 minuta smijeha izveli Dominik Karaula i Grgur Grgić. Nisam, zato jer je predstava bila na svojevrsnom teatarskom metajeziku koji je baš prilagođen djeci. U jednom trenutku predstava me čak podsjetila i na poznate "Teletubbiese".
Karaula i Grgić izveli su nešto zanimljivo, a djeci na njihov način približili poimanje prijateljstva, tolerancije, strpljivosti, odgovornosti prema prirodi i svemiru. Predstavljali su dvojicu radoznalih i suptilnih dječaka koji kreću na put kroz zemlju koju su stvorili u svojoj mašti. Na tom putu nailaze na brdo prepreka i opasnosti koje moraju savladati, suočavaju se sa strahovima koji muče svako dijete i koje oni prevladavaju jer u njihovu izmaštanom svijetu vladaju ljepota i dobrota, grade svijet u kojem bi voljeli odrasti i živjeti. U svemu tome glumci su djecu vodili kroz animaciju svojih tijela te kostimima, a bilo je tu i lutaka.
- Ovo je jedna interaktivna predstava namijenjena najmlađem uzrastu gdje zagovaramo neke opće ljudske vrijednosti poput tolerancije, brige za drugoga i brige za zaštitu okoliša. Ta naša maštom iskreirana zemlja Zbrdazdolija događa se unutar jednog kruga. Taj krug je krug dječje igre i dječje pažnje. Ono što je mene posebno radovalo je to što su u Balama djeca sjela na scenu i taj se krug malo proširio - rekao nam je Raponja, inače prorektor za umjetnost i kulturu na osječkom sveučilištu.
A upravo je osječka Akademija za umjetnost i kulturu poznata po tome da njeguje, promovira i obrazuje lutkare uz glumce. To se u predstavi jako dobro vidi.
- Spoj lutkarske tehnike i animacije te zanimljive glumačke igre je nešto što nas je ponukalo da kreiramo ovu predstavu i napravimo autorski projekt u kojem ćemo se mi odrasli zapitati nad sudbinom djece i što ih sve čeka na zemlji i u svemiru. Stvara i naše povjerenje da djeca mogu stvoriti neki bolji svijet, neki bolji naraštaj, svijet igre, dobrote i plemenitosti. To je bila osnovna ideja - ističe Raponja. Dodaje da su Bale za ovaj teatar neka vrsta utočišta gdje se nalazi njihova nastavna baza i gdje istražuju teatarski metajezik.
- Ovdje često radimo preko ljeta i imamo Festival mladog kazališta koji će se i ove godine organizirati u rujnu. Želimo biti komunikativni, bez obzira na jezičnu podlogu. Cilj je da predstavu svi razumiju. Zato će imati svoje inačice s pojačanim engleskim i njemačkim jezikom te će preko ljeta, nadam se, igrati diljem naše obale - ističe ovaj ugledni redatelj. Dodao je da je povod za rad na ovoj predstavi bio poziv iz kineskog Sečuana da teatar s jednom ovako malom formom predstave nastupi na jednom njihovom lutkarskom festivalu.
- Predstavu nije bilo teško pripremiti jer ako uhvatite kod igre, onda je lako razumijete. To je bio poziv na suigru, ne na distanciranje. Cilj je predstave, koje je razvijena za izvedbu u komornijem okruženju, da razvije kontakt i empatiju prema događajima - nastavlja Raponja.
U predstavi je Raponja uz sebe okupio vrijednu ekipu koja je zaslužna za ovaj veliki uspjeh, a to su Jasminka Mesarić i Miran Hajoš koji su producenti. Za vizualni identitet je uz Raponju zaslužna i Sandra Štrković, dok je glazbu skladao Darko Čuvedić. Nenad Pavlović je suradnik za lutkarsku animaciju te je asistent redatelja, dok je suradnik za scenski pokret Filip Sever. Šminku potpisuje Ana Šantar, a likovno oblikovanje plakata Krešimir Tomac.
Osim ove predstave, ovoga ljeta, kad vjerojatno neće biti predstava u baljanskoj utvrdi Fort Forno, gdje je kazalište imalo na neki način svoju bazu, Raponjina će ekipa biti aktivna. Doduše s manjim formama. Trenutačno rade na završetku jednog zanimljivog projekta koji ima svoju filmsku inačicu. Ujedno je i kazališna predstava te radio-drama. Počinje igrati 20. lipnja, i to najprije u Virovitici, pa potom u Vukovaru, Požegi i na Osječkom ljetu kulture. U pregovoru su i s Dubrovačkim ljetnim igrama te Splitskim ljetom. Film će se promovirati uskoro na Pulskom filmskom festivalu.
Riječ je o monodrami Katice Šubarić i angažiranom suvremenom tekstu Kordelije Paladin gdje se kroz sudbinu studentice Irene progovara o položaju žene danas te njezinim funkcijama i što se od nje sve očekuje.
- U predstavi ona igra sedam žena, sve svoje sestre, mamu i svoje bake. Film smo snimili u virtualnoj stvarnosti i ima ideju da uđemo u intimni svijet. U predstavi se Katica Šubarić provlači kao horifej, a publika je zbor. U radio-drami se javljaju različiti glasovi u obliku citata velikih umova te se Irena promiče u zagovarateljicu prava na slobodu izbora što se tiče zanimanja, braka i roditeljstva - najavljuje Raponja novi projekt.
Dodaje kako je cilj da Teatar Fort Forno izađe iz svoje baljanske tvrđave i Bala te da promovira Bale i njegovu suradnju s osječkim sveučilištem diljem države. Isto tako, za iduću godinu Teatar planira aplicirati jedan projekt u suradnji mjesta Bale, Ptuja i Bassano del Grappe na neke europske fondove. Svi ti gradići imaju utvrde pa je želja da se napravi hologramska predstava gdje će dva glumca uvijek nastupati uživo na jednoj lokaciji, dok će se na drugima javljati putem holograma. Isto tako, teatar aplicira projekte na program Umjetnost i kultura online u suradnji Općine Suhopolje u blizini Virovitice i Općine Bale.