U novo ruho obnovljenog kazališta Komedija stigla je prema svemu sudeći i nova uspješnica, rock-opera “Isus Krist Superstar”. Tako će 47 godina nakon praizvedbe i 19 po hrvatskoj premijeri djelo Tima Ricea i Andrewa Lloyda Webbera upoznati nove generacije ljubitelja ovog žanra koji se u međuvremenu namnožio brojnim uspješnim i manje uspješnim tvorbama, među kojima glazbeno-scenska priča o posljednjim Isusovim danima zauzima posebno mjesto.
U početku gotovo nezapažena krenula je od albuma preko scenskih produkcija West Enda do Broadwaya, a zatim dalje u svijet priskrbivši i nagradu “Tony”, a autorima titule sir i lord. U početku su je nazivali blasfemičnom, kasnije ju je pogledao i papa Ivan Pavao VI., a vatikanski je radio emitirao i cijeli album. Prigovarali su joj koješta, od kiča do glazbenih nezgrapnosti, no priča je istrajala s planetarnom popularnošću kod brojnih auditorija, što je uostalom uvijek bio najbolji argument za opstanak bilo kojeg kazališnog djela.
Osim mnogolikih glazbenih uzoraka u partituri koja uspješno spaja i klasiku i rock izričaj, pop-hippie melodije pa i ragtime, jedan od razloga opstanka i trajanja zacijelo je bio i Riceov libreto koji se pozabavio kompleksnim odnosom Isusa i Jude, propitujući razloge Judine izdaje, o čemu Biblija ne govori, ali i Isusov odnos s Marijom Magdalenom koji će mnogo godina kasnije načeti i književnik Dan Brown u “Da Vincijevom kodu”.
Puno dvojbi
Rice i Lloyd Webber otišli su još i dalje od crkvenih kanona oblikujući naslovni lik kao čovjeka mimo čudesa i obećanja zagrobnoga života, čovjeka koji je prepun dvojbi, a od kojeg ljudi pokušavaju stvoriti zvijezdu, selebritija, superstara. Pritom su Judi dali izniman karakterni prostor, gotovo ga oslobađajući notorne izdaje u ime zlogukih slutnji o Isusovu kraju. A on u rock-operi završava raspećem bez i jedne implikacije o mogućem uskrsnuću. Mnogo se toga dakle odmaklo od crkvenoga kanona zaodjenuto glazbom lojdovskog vremena, glazbom melodije, žustrih ritmova, zanosnog naslovnog motiva i vrlo zahtjevnih vokalnih dionica.
Sve to uspjeli su prezentno i atraktivno objediniti dirigent Dinko Appelt koji je obavio lavovski dio posla i do savršenstva izbrusio cijeli ansambl te redatelj Damir Lončar koji je odabravši klasični scenski prikaz sjajnim balansom različitih solističkih i zborskih pozicija jasno ispričao priču uz pomoć skupine izvrsno odabranih suradnika. Možda se moglo i drukčije, osobito danas u hipertrofiranome svijetu pravih i navodnih selebritija, jer je upravo na toj premisi građena autorska priča, no izbor prostorne i likovne asocijativne jednostavnosti ima u ovoj izvedbi puno opravdanje.
Veća scena
Učinilo se da je inače skućena Komedijina scena postala mnogo veća zahvaljujući spretnoj scenografiji i svjetlu Ive Knezovića s dva iznimna detalja putujućeg Mjeseca i prozirnoga križa, po njoj su šetali gotovo neutralni kostimi Mirjane Zagorec, najbliži suvremenom izričaju osim odveć doslovno prezentnog prvog kostima Marije Magdalene i ne osobito uspjele bjeline Isusa, a sve je začinila vrlo prisutna koreografija Lea Mujića s rasplesanim ansamblom koji vješto dočarava i očaj, i razvrat, i glamur.
idealni pilat Posebna su priča solisti, oni glavni, i oni u manjim ulogama, svi od reda izvrsni, a daljnje izvedbe obećavaju dvostruke pa i trostruke podjele. Đani Stipaničev i Ervin Baučić, Isus i Juda, danas su veterani iz prve produkcije prije 19 godina. Ne zna se tko je bolji i uvjerljiviji glasovno i glumački. Stipaničev osvaja svojim lijepim glasom, ali i onim što ta ljepota oboružana tehnički izbrušenom pokretljivošću do detalja postiže. Od smirene linije do vriska njegov je Isus duboko dojmljiv, mimo svake patetike. S druge pak strane, Baučićev Juda kipi unutarnjom i vanjskom energijom, moćnim glasom i pronicljivom mimikom i gestom.
Trolist glavnih zatvara Renata Sabljak, divna i topla Marija Magdalena čarobna glasa i izraza. Dražen Bratulić idealan je Pilat izgledom i glasom, Adalbert Turner kao Kaifa osvaja snažnim dubokim glasovnim registrom, neodoljiv je Jacques Houdek u minijaturnom kupletu Heroda, odlični su mladi interpreti Šimuna i Petra, Neven Stipčić i Dino Antonić, kao i svaki glas koji se javlja iz ansambla. Pomlađen i brojčano povećan Komedijin je glazbeni ansambl danas i te kako sposoban za velike projekte, a “Isus Krist Superstar” to doista jest.