Kao posve svježeg rookiea onomad me poslali da za novine napišem svoje prve retke o teatru. I to baš na Krležin “Put u raj”. Te 1985. godine osječko Hrvatsko narodno kazalište završilo je jednu od svojih brojnih rekonstrukcija - arhitektonskih i ljudskih.
Iskreno, nisam imao pojma o čemu ću pisati, ali s emocijama nisam imao problema. Vizija redatelja Georgija Para iskonski je upila i pretočila u naše vene skeptičnu Krležinu space operu.
Woodstock i Krleža
Tada sam prvi put posredno upoznao zanosnu ruku kostimografkinje Marije Žarak, koja je (u organskom dosluhu sa scenografom Zlatkom Kauzlarićem Atačem) izbacivala nepresušne gejzire primijenjene mašte. Do samog ruba vjerovanja u nemoguće. Ispod prstiju te žene potekla je sva postkrležijanska muka jednog te istog balka...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....