Odlična nova premijera u produkciji zagrebačkog HNK: “Mi smo kraljevi a ne ljudi” redatelja i stručnjaka za pokret Matije Ferlina (r. 1982. u Puli, školovao se u Amsterdamu, živi u Svetvičentu) velika je predstava za djecu, a možda još veća za odrasle.
Šestero glumaca, starijih i mlađih, igraju djecu izvan svijeta odraslih. Što pričaju jedni drugima kad ih ne slušamo? Kako se međusobno ophode? Dijalozi sklopljeni od stvarnih dječjih iskaza, prikupljenih odasvud, od radijskih emisija Mladena Kušeca do Facebooka.
Svečani izgovor
No nisu nabacani mehanički (dramaturgija Jasne Žmak i Gorana Ferčeca), ocrtava se šest malih karaktera nestalnog identiteta: lako od čakavaca postaju kajkavci. Nisu uvijek ni iste dobi, jednom su još u vrtiću, drugi put u prvom razredu, neki dosegnu i četvrti…
Glumci su posve ozbiljni, dakle ne oponašaju, nego iz svoje aktualne psihofizičke pozicije traže dijete u sebi. Svečano dakle izgovaraju gramatički neispravne rečenice ili iskrivljene riječi, no to ih ne čini smiješnima nego uvjerljivima. Ono dječje fizički pak igraju diskretnim tikovima i, kad redatelj to poželi, demonstrativno, dajući vrlo usporenu koreografiju opiranja gravitaciji i propisanoj uporabnoj vrijednosti stvari. Penju se na stol ili im služi kao svemirski brod, tu je i kamen običan, zapravo čaroban, kobaltno plav, da se s njega izgovori posebno važan monolog.
Briljira Livio Badurina u ulozi starmalog dečkića lucidnog uma, pomalo žalosnog i opravdano sumnjičavog spram svijeta odraslih. Vidiš da će jednoga dana biti šutljiv i vrijedan. Jadranka Đokić igra djevojčicu odviše bujne mašte, kao predodređenu za depresiju, ozbiljna je preko mjere a imat će, vjerojatno, jednoga dana problema s izborom partnera. Možda će njezin svijet srušiti nasilje?
Ana Begić Tahiri duhovito igra optimističnu, energičnu curicu, koja će razviti pragmatičan smisao za vjeru u Boga, u čemu ujedno leži zamka. Dušan Gojić igra malog filozofa, ali tvrdoglavog i ukorijenjenog u stvarnosti, no kojem prijeti opasnost da jednom poklekne pred pohlepom. Ivan Jončić pak je introvertiran dječak, posve nenasilan, sklon “prosvjećivanju”, malko je trknut, možda će postati učitelj. Iva Mihalić igra emotivnu djevojčicu koja kao da se žuri odrasti. Njoj su tajne tjelesne jednako interesantne kao i druge zamislive iz svijeta odraslih.
Scena i dramaturgija
Scena Mauricija Ferlina ljuštura je od drva s blijedim tapetnim uzorkom, kao s kraja 19. st., a i kostimi su stilizirana građanska odijelca iz toga doba, kreacija Desanke Janković i redatelja.
Dramaturgiju nenametljivo grade svjetlo i zvuk Nenada i Alena Sinkauza. Predstava, oko sat i pol, igra u Kineskom paviljonu na Zagrebačkom velesajmu, u koprodukciji s belgijskim Kunstenfestivaldesarts. HNK dakle širi granice djelovanja uporno, već evo dokazano uspješno.