U kratkom razdoblju dvije starije hrvatske opere ugledale su svjetla zagrebačkih pozornica.
Izgubljen pa pronađen "Amfitrion" Borisa Papandopula oživio je u zagrebačkom HNK 83 godine nakon praizvedbe, a "Ero s onoga svijeta" Jakova Gotovca, najizvođenija hrvatska opera, dobio je novu inačicu u ZKL-u. Ako tome pribrojimo i bijenalsku praizvedbu opere "Lennon" Ive Josipovića, a sve skupa dogodilo se u malo više od mjesec dana, čini se da hrvatskoj operi u metropoli u ovome času baš cvjetaju ruže. Sve to, bez obzira na ishod, vrijednost izvedbi, zvuči zapanjujuće u kontekstu kulturoloških odrednica naše Hrvatske, koja ima pet nacionalnih kazališta, od kojih barem četiri imaju mogućnost baviti se operom. Preostaje pitanje svrhe projekata. A ona postavlja svoje pitanje: tko sve to gled...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....