Prošlotjedni doživljaj Osteremeierove režije Ibsenova “Neprijatelja naroda” ostavio je traga na mojoj percepciji domaćega terena. Kao i lani, uostalom. Fascinirali su me posvećeni, jaki, duboko koncentrirani glumci berlinskog Schaubühnea, savršene tehnike, zapravo opušteni, koji odmah počinju snažno, ali i jednako toliko suzdržano, postupno se mijenjajuću cijelim svojim tijelom.
Ove naše zagrebačke glumce kao da bi gotovo redom sve valjalo nakon ljetne stanke poslati na kakav tečaj obnove, ne duhovne, nego li disaone. Gotovo kao da su svi zaboravili uzimati zrak, pa su im uloge “presječene“ jednim neugođenim nadvikivanjem. Možda da im se organizira odlazak na trudnički tečaj (za one koji su ga eventualno prošli, da ponove), ondje se fakat može prodisati, ili da se pođe na...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....