U Satiričkom kazalištu Kerempuh odavno već ne stanuje samo vodviljski smijeh. Naprotiv, ovaj se teatar još za mandata Duška Ljuštine pozicionirao kao britiko satiričko uporište opredijeljeno za društvenoodgovornu estetiku i beskompromisno šibanje društvenih patologija.
Otvorivši svoju prvu cjelovitu sezonu, novi ravnatelj Roman Šušković-Stipanović namjerava nastaviti vođen istom misijom. “Ovom sezonom odlučili smo napraviti mješavinu predstava koja će zadovoljiti publike različitih ukusa, pa bi moto kazališta mogao biti ‘Krempuh - kazalište za publiku različitih ukusa’”, rekao je Šušković-Stipanović u utorak na medijskom predstavljanju sezone 2018./2019. Također je istaknuo da je sezona osmišljena sagledavajući repertoar u sinergiji s repriznim naslovima. Pet premijernih naslova nove sezone dramaturginja Dora Delbianco opisala je kao suvremene tekstove koji će se propitivati iz potrebe “za jednim živim kazalištem, koje intrigira, koje je dinamično i uvijek u potrazi za nečim daljim i višim i koje neprestano teži samo sebe nadigrati”.
Prvi će, 28. listopada, zavjesu podići udarnički glumački tim predvođen izvrsnim srpskim redateljem Borisom Liješevićem. Oni će uroniti u scensku praizvedbu gruboliričnog romana “Blue Moon” Damira Karakaša.
Za posljednji mjesec 2018. rezervirana je premijera skandinavskog spleena ponad vječne beckettovske analize samoće. “Elling” Simona Benta dramatizacija je tetralogije Ingvara Ambjørnsena, a režija je povjerena mladom i perspektivnom Hrvoju Korbaru. Kerempuhova glumačka zvijezda, furiozni i suptilni Borko Perić, sve više se okušava kao redatelj. Na matičnoj sceni radit će “Raspad sistema” (The Play That Goes Wrong), briljantan komad u formi teatra u teatru, o sjaju i luzerstvu backstagea, pisan pod glumačkim prstima Henry Shieldsa, Jonathana Sayera i Henryja Lewisa. Dramaturški će se sjajno nadostaviti “Smijeh” Richarda Harrisa, apsurdna priča o slobodi spisateljskog čina i teroru društvene bezobzirnosti. Redatelj je Mislav Brečić.
Kao posljednja produkcija sezone, u ožujku 2019. nas očekuje praizvedba komada “Ja od jutra nisam stao” Une Vizek (prva nagrada Marin Držić za 2017.) u režiji Nane Šojlev. Bitnu, osjetljivu temu rodne problematike, tjeskobe nametnutih stereotipa, Una Vizek provodi kroz nekonvencionalne slojeve. Obratima u muškim i ženskim ulogama i ulozima, ne blažeći satiričku britvu, pridonosi stvarnom cilju jednakosti, kao i odlučnom rušenju svih tabua i predrasuda.