Novi mladi glumci, nove predstave, suradnje s režiserima koji nikad prije nisu radili u tom teatru...
Stvari su se početkom ove godine počele mijenjati u zagrebačkom kazalištu Kerempuh, u kojem večeras počinju 42. dani satire Fadila Hadžića. Čak 12 predstava iz zemlje i inozemstva bit će izvedeno u četiri gradska kazališta.
U Kerempuh je od početka ove godine došlo troje novih glumaca: Mirela Videk Hranjec počela je raditi kao zamjena prvog dana ove godine i ima ugovor na godinu dana, Jerko Marčić došao je iz riječkog HNK na, zasad, dvije godine, dok je Marko Makovičić dobio ugovor na četiri godine. Prvih dvoje doveo je još stari ravnatelj tog kazališta, Duško Ljuština, dok je Makovičića doveo novi, Roman Šušković-Stipanović.
Izvrsna suradnja
- Otkako sam došla, glumila sam u tri predstave kao zamjena, a u jednoj sam dobila svoju ulogu. Do tada sam radila u nezavisnim kazalištima, a prije tri godine sam glumila u Kerempuhu, u predstavi “Made in Hrvatska “, pa su me se sjetili i pozvali da dođem raditi ovdje. Posebno im je bilo važno to što ja znam pjevati - kaže Mirela Videk Hranjec, koja dodaje kako joj je na novom radnom mjestu, na kojem bi voljela ostati i nakon isteka ugovora, najvažniji način na koji se radi, kao i izvrsna suradnja s kolegama.
A njom se slaže Jerko Marčić, koji je počeo raditi istog dana kad i Videk Hranjec. Još dok je bio na angažmanu u Rijeci, Ljuština i on su raspravljali o tome kako bi mogao postati njihov član. Kad se ispraznilo jedno rano mjesto u kazalištu, Marčić se odmah prijavio.
- Zadnjih par godina se Kerempuh otvara, osvježava i pomlađuje ansambl i uvodi neke estetike koje do sada nisu bile dio ovog kazališta. Ovdje se puno igra, svi su brzi i spremni, a istovremeno umjetnički i kreativni. U kazalište su došli neki novi ljudi i to je izvrsno - ističe Marčić.
Njegov kolega s Akademije Marko Makovičić pred kerempuhovsku publiku je prvi put izašao u komadu Bobe Jeličića “Govori glasnije”. Ni Jelčić nikad prije nije surađivao s tim kazalištem u koji se žanrovski teško uklapa, pa je ta predstava bila velika novost.
- To mi je prva i zasad jedina predstava koju sam radio otkako sam stigao. Prije sam bio samostalni umjetnik, tako da ne mogu opisati koliko cijenim činjenicu da radim na mjestu gdje svatko zna svoj dio posla, a moje je da se posvetim samo glumi. Nemam više brige oko stvari koje nisu moj posao - kaže Makovičić.
Obaveza
Ravnatelj kazališta Roman Šušković-Stipanović u ravnateljskoj je fotelji naslijedio Ljuštinu, koji je taj teatar vodio punih 35 godina. On je već dogovorio predstave za iduće tri godine. U novoj će sezoni tako najprije biti izveden “Blue Moon” po književnom predlošku Damira Karakaša, u režiji Borisa Liješevića. Angažirat će i mladog redatelja Hrvoja Korbara, a pružit će priliku i svojem glumcu Borku Periću da u studenom na scenu postavi predstavu “The play that goes wrong”. Njemu će to biti druga režija - prvu je na scenu postavio “Zajc stand up” u Rijeci. Šušković-Stipanović kaže kako ne misli da je riječ o riskiranju angažiranjem mladih redatelja, koji obećavaju ali se nisu dokazali, kao i glumaca koji su odlučili napraviti umjetnički iskorak. Dapače, ističe, to je obveza teatra: pružiti ljudima priliku da pokažu što znaju napraviti. Nije to sve što je dogovoreno: u planu je da im i Rene Medvešek postavi “Zeku Zajeca” koji je u Zagrebu igrao, ali u privatnoj produkciji. Dogovorene su i režije za 2020. godinu s Januszom Kicom i Dorom Ruždjak Podolski, koji nikad prije nisu radili predstave za ovo kazalište.
Tri scene
- Mislim da imamo dovoljno prostora i za nove tekstove. Imamo tri scene i nećemo se rukovoditi samo obvezom prema gradu, koja nam nalaže da imamo četiri nova naslova u sezoni. Želimo više od toga, a cilj je dovoditi i glumce iz drugih kazališta, kao što je u “Govori glasnije” glumica Jadranka Đokić, te nastojati rasporediti teret na sve članove ansambla - kaže Šušković-Stipanović.
Pojašnjava kako je logično da svaki novi ravnatelj donese svoj način rada. U zadnjih nekoliko mjeseci tako je bilo nešto kadrovskih promjena, dodaje. Neki ljudi su otišli u mirovinu, a došli su neki mladi glumci. Njegov je plan od početka jasan: kazalište treba ići na bolje, angažiranjem novih glumaca i postavljanjem boljih predstava.
- Mislim da se ne trebamo žanrovski mijenjati, niti želim da to učinimo. U redu je da svako kazalište ima svoju publiku. Naša je snaga u jačini i entuzijazmu ansambla. Logistika je važna, ali mi smo tu samo da glumcima damo prostor. Cilj je da svi budemo ponosni na naše kazalište - ističe Šušković Stipanović.