Kazališni svijet protekle se godine oporavljao od restrikcija izazvanih pandemijom koronavirusa. Publika se vratila, ali nije sve idealno. Prije svega, gotovo svakome kazalištu njegov je osnivač smanjio dotacije, a gotovo posvuda je vrijedila i zabrana zapošljavanja. Naši su teatri, i HNK-ovi i manji, suočeni s manjkom radne snage. Gotovo da i nema teatra u kojem ne nedostaje prije svega tehničkog i pomoćnog osoblja. Najteže je danas u kazalištu biti krojačica, majstor svjetla, tona ili scenski radnik. Ti se ljudi redovito narade za dvojicu, dvoje ili dvije, često za gotovo minimalnu plaću.
Glumaca pak s naših nepotrebno brojnih kazališnih akademija stiže sve više, što znači da je sve više među njima socijalnih slučajeva – ostanu li vjerni profesiji za koju su se školovali. ...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....