Preminuo je veliki negativac hrvatskog filma i kazališta Đuro Utješanović, o kojemu su znanci i prijatelji govorili i govore kao o toploj, čak nježnoj osobi. Ono što mu je fizički izgled donio kao filmsku, pa i kazališnu predispoziciju bilo je, očito, u suprotnosti s osobom koja je živjela na posve drukčiji način.
Utješanovićeve uloge u Oscarom nagrađenoj “Ničijoj zemlji” (2001.) Danisa Tanovića, kao i one u filmovima “Je li jasno, prijatelju?” (2000.), nešto ranijem “Tri muškarca Melite Žganjer” (1998.), “Kad mrtvi zapjevaju” (1998.) i “Rusko meso” (1997.) vraćaju one starije na Utješanovićevu ulogu u Zafranovićevoj “Okupaciji u 26 slika” (1978.), na epizodu ustaše. Filmska predodžba o “rođenom” negativcu došla je u suprotnost s dobrim čovjekom iz “Večernje škole Željka Pervana”, kojom joj je sam glumac proturječio.
Ratno dijete
Hrvatski glumac Đuro Utješanović rodio se kao “pravo” ratno dijete, tako da je godina njegova rođenja ostala neizvjesna, a sam je za nju uzimao 1940. Njegov otac Drago poginuo je u njemačkom napadu na jednu partizansku bolnicu 1943., a majku su mu ubili pljačkaši 1945. U Kikindi je završio osnovnu školu, a školovanje je nastavio u Splitu 1956. Pohađao je Šumarsku školu, zajedno s pokojnim kolegom Ivicom Vidovićem, a pokušao je studirati na Šumarskom fakultetu u Sarajevu. Nastojao je pune dvije godine i zatim “pobjegao” u Zagreb, gdje je upisao glumu. Nakon diplome radio je punih deset godina u Gavelli. Potom je napustio kazalište i posvetio se filmu.
Što zbog “negativne” darovitosti, što zbog izgleda, prvenstveno lica, Utješanović je u nebrojenim filmovima glumio nepopularne uloge žandara i ustaša, one likove na koje su đaci dovedeni iz škola gromoglasno fućkali. Bilo je teško zamisliti ideološku i ideologijsku “tamnu stranu” bez Đure Utješanovića i njegova pogleda.
Istovremeno, glumac se vraćao kazališnim daskama s vremena na vrijeme i zapravo redovito nastupao na Dubrovačkim ljetnim igrama, i to puna tri desetljeća. Mladi naraštaji, kojima su dosadni stari filmovi iz bivše države, pamtit će ga kao tetka u Pervanovoj školi.
TV popularnost
Pamtit će ga kao glumca punog smijeha i života prije nego zla, čime je na filmskom platnu izgradio respektabilnu karijeru. Medij televizije učinio ga je još popularnijim u serijalu “Je l me netko tražio” bacajući sjenu na njegove blistave filmske godine.
Đuro Utješanović, velika “zlica” dobra srca, bez obzira na to po kojima ga ulogama pamtili, ostaje čvrsta uporišna točka naše kolektivne memorije.