Odmah na ulazu, s lijeve strane, nalazi se gomila špica (baletnih papučica). Na stubištu, kostimi iz Giselle. Potom plakati, pa još kostima, a na kraju, pod samim krovom, priča koja nije toliko romantična, nego teška, tužna, bolna. Ne samo to, ispravlja nas odmah Mihaela Devald Roksandić - to je priča o snazi jednog baletnog ansambla.
No, vratimo se na početak, u prizemlje zgrade HNK u Zagrebu, do one gomile špica. Što se to događa u kazalištu? U subotu je, naime, otvoren Kazališni pop-up muzej, što je dugo bio plan. Prva izložba, koja će se moći razgledati do sredine rujna, govori o baletu. S jedne strane priča nam priču o popularnoj bijeloj poslastici, Giselle, koju zagrebačka publika godinama rado gleda. No, tu je i druga priča: ona o napadu na Zagreb, koji se dogodio u Domovinskom ratu, kad su nastradali i plesači baleta, njih 17.
Bilo je to 3. svibnja, upravo se počelo raditi na novoj predstavi, Donauballettu. Kroz stakleni krov baletne dvorane upala je jedna eksplozivna naprava i eksplodirala. Među plesačima koji su tog dana bili u dvorani je i Mihaela, balerina i baletna majstorica, koja je s Martinom Petranović autorica i kustosica novootvorene izložbe.
- Traumatično je bilo to iskustvo i zaista sam se svega ponovno prisjetila, pripremajući ovu izložbu. Odlučeno je da se ona otvori baš na datum kada obilježavamo 30 godina od tog mučnog događaja. No, za mene je to i priča o snazi ansabla. Napad se dogodio samo dan nakon što smo počeli raditi na međunarodnom projektu Donauballett i prekinuo ga je. Nakratko, jer smo četiri mjeseca nakon napada ipak premijerno izveli predstavu - kaže nam Mihaela dok razgledavamo izložbu.
Teme su dvije: Giselle na sceni HNK u Zagrebu i trideseta obljetnica raketiranja. Zbog toga se na hodnicima HNK nalazi osam izložbenih plakata s fotografijama i tekstovima te pet muških i ženskih kostima iz baleta i gomila špica. Sve je to vezano za Giselle: kako njenu povijest (u toj je zgradi prvi put izvedena 21. siječnja 1897. godine), tako i brojne zanimljivosti. Od pantomime, ansambla (koji je u tom baletu iznimno važan), romantizma kao vremena razvoja baletne tehnike... Na plakatima možemo vidjeti brojne Giselle: od prve, Eme Grondone, preko Ljiljane Gvozdenović, Pavle Pećušak, Edine Pličanić, Almire Osmanović, Ivanke Žunac Bebe...
- Bilo mi je jako teško odabrati fotografije za izložbu naprosto zato što sam se brinula da ću nekog od mnogih interpreta glavnih uloga ovog baleta izostaviti. Htjela sam da svi budu zastupljeni i da svi dobiju jednaku pažnju. Naravno da želim da publika bude zadovoljna, ali prvenstveno sam željela da se jednako tako osjećaju i moji kolege kada budu gledali izložbu - objašnjava Mihaela.
Među izloženim kostimima pažnju plijeni, jasno, jedan od onih s groblja. Takav na sebi imaju balerine koje plešu uloge vila, odnosno, zaručnica koje su umrle prije svojeg vjenčanja, i prepoznatljiv je po tome što ima ušivena malena krila na dnu leđa. Tu su i kostimi Giselle iz prvog čina, kada je ona još vesela seoska djevojka, te, recimo, onaj kojeg na sebi ima njen nevjerniAlbrecht. Na panoima, osim prekrasnih balerina koje su u Zagrebu plesale naslovnu ulogu, pažnju privlači kazališna cedulja, kako se to tada zvalo, za prvu izvedbu baleta koji se onomad zvao Gizela. Bilo je to 1897. godine i simpatična je napomena na dnu te cedulje vezana za cijenu: stoji kako je ona jednaka kao i za - operne naslove.
Pod samim krovom kazališta nalazi se dio izložbe posvećen napadu na baletni ansambl, gdje se može na dva ekrana pogledati točno ono što Mihaela spominje. Ima dovoljno sjedećih mjesta ispred oba, pa ih se u miru može vidjeti. Na lijevom su isječci iza Donauballeta i prizori iz plesne dvorane, a na desnom dokumentarac HRT-a o napadu, u kojem govore i neki od plesača. Tamo je i album koji je za izložbu posudila balerina Mirna Sporiš, koja je sakupljala isječke iz novina o tom napadu, kao i gostovanja koja je ansambl imao te godine.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....