U svijetu brzih promjena, Europa svoje kazališne politike ubrzano prilagođava potrebi neprekidnog pomicanja granica onoga što izvedbena umjetnost jest i što predstavlja, no dok je takozvani participativni teatar, koji podrazumijeva uključivanje zajednice u stvaranje umjetničkog čina, u nekim europskim zemljama već postao jednakovrijedna izvedbena umjetnost, hrvatski teatar u dijalog s društvom ulazi tek vrlo sporadično i uglavnom izvaninstitucionalno.
Odgovarajući na izazove novoga doba, kazališna je umjetnost postala društveni kolaboracijski projekt: osjećajući sve veću potrebu za uvođenjem demokratičnijih oblika komunikacije u teatar, kazališta su počela razvijati novu vrstu participativnih repertoara koji građane - "korisnike umjetnosti" - pretvaraju u aktivne sudionike izve...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....