Piše Tomislav Čadež: Zašto za Čehova nije prikladno dvorište Likovne akademije

Čehov je na putovanju od Osijeka do Zagreba ponešto zalutao, bila mi je prva pomisao poslije predstave u dvorištu Likovne akademije u Ilici.

Ovaj “Višnjik” u prijevodu Božidara Škriteka, dramaturškoj pokrati Dubravka Mihanovića i režiji Dražena Ferenčine te u koprodukciji Osječkog ljeta kulture i zagrebačke Gavelle, jedva se snašao u prostoru ispod magnolija, opkoljen vrtnom galanterijom i bukom tramvaja s Ilice. Reflektori što jedva markiraju mjesto radnje, a tuku u oči gledateljima raspoređenima uokolo na stolcima u pijesku, smušen rad Zdravka Stolnika i Tomislava Kobije; odviše eklektični kostimi Marite Ćopo, od startasica do fraka; scenografija redatelja i Davora Molnara koja se doima kao niz nespretnih improvizacija a ne osmišljena intervencija u prostor; pot...