DUBROVAČKE LJETNE IGRE

PIŠE VLAHO BOGIŠIĆ: U Dubrovniku se može 'igrati' samo na sve ili ništa

 Tonči Plazibat / CROPIX
Kako to da su Igre ove godine postavile Krležu i Marinkovića, dakle najbolje “iz povijesti vlastitog nacionalnog stvaralaštva”, a da je “umjetnička osobitost” toga pristupa ostala u jezičnom i kulturnom, zapravo društvenom pogledu posve nekomunikativna i prazna?
Kako to da su Igre ove godine postavile Krležu i Marinkovića, dakle najbolje “iz povijesti vlastitog nacionalnog stvaralaštva”, a da je “umjetnička osobitost” toga pristupa ostala u jezičnom i kulturnom, zapravo društvenom pogledu posve nekomunikativna i prazna?

Iza stare dubrovačke bolnice, dolje prema Morskoj kući nisam prošao pedesetak godina, sve do prošle subote navečer, kada su Ljetne igre ondje praizvele dramatizaciju Marinkovićevih proza, naslovljenu Pod balkonima. Iz toga prolaza ulazilo se na otorinolaringološki odjel gdje mi je slavni doktor Altarac odstranio kronično zapaljene angine. Teško da bih se toga uopće sjećao da se u ono doba za takve zahvate primjenjivala prava anestezija, a ne maska s eteričnim uljima za uspavljivanje: još dugo sam na osjet brodskih lakova ali i neočekivani mediteranski koktel bilja reagirao nesvjesticom.

Vjerojatno sam prilazeći premijernom auditoriju djelovao ošamućeno, pa se suvremena doktorova nasljednica, ne po specijalnosti već po respektu, Lile Betica, zapitala je li je prepoznaje...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
08. prosinac 2025 02:36