Oliver Frljić doživio je prvu zabranu svoje predstave, ali ne u Hrvatskoj ili negdje na Balkanu, nego u Poljskoj, u Krakovu, kulturnoj prijestolnici te zemlje. Odlukom ravnatelja uglednog krakovskog Starog teatra Jana Klata nakon niza prijetnji i napada zaustavljen je rad na predstavi “Nebožanska komedija”, čija je premijera bila zakazana za 7. prosinca.
Predstava se pokušala baviti problemom antisemitizima u suvremenom poljskom društvu i ulogom poljskog naroda u holokaustu, što je i u toj zemlji teška i još neprobavljena tema, napisao je Oliver Frljić u priopćenju koji je potpisao s članicama svog autorskog tima. Htio je problematizirati i ulogu Katoličke crkve u Poljskoj danas i u povijesti, a za predložak je uzeo “Nebožansku komediju” klasičnog poljskog pisca Zygmunta Krasinskog iz 1833. godine.
Lavina napada
- Taj tekst ima u sebi jednu notu antisemitizma, prikazuje Židove kako kuju zavjeru da preuzmu svijet. Iako je to dio lektire, taj se dio teksta u Poljskoj nikad ne problematizira - ispričao je Frljić za Jutarnji list. Predstavu je pripremao usred žestoke rasprave o filmu “Poklosie”, snimljenom na osnovu knjige o masakru u Jedwabneu, mjestu u kojem su poljski stanovnici 1941. ubili nekoliko stotina svojih sugrađana Židova. O tome koliko Poljska potiskuje svijest o vlastitom antisemitizmu, pokazuje podatak da se do 2000. kad se pojavila knjiga o tom zločinu, o njemu u javnosti nije govorilo.
Lavinu napada izazvao je desničarski Dziennik Polski koji je u petak 22. studenoga objavio opširni tekst o predstavi, u kojem je među ostalim naveo kako su glumci trebali pjevati poljsku himnu, na poljskom i na ruskom, ali na melodiju “Deutchland über alles”, na scenu o grupnom silovanju djevojke, za koju se kasnije ispostavi da je Majka Božja.
“Nismo radili po tekstu Krasinskoga nego smo sudjelovali u nizu provokacija iz kojih se trebala izvući teza o sudogovornosti poljskog naroda u antisemitizmu”, citirao je taj dnevni list neimenovanog glumca. Poljski list je sa zgražanjem opisivao Frljićev uobičajeni način rada: na probama se brišu razlike između teatra i stvarnosti, glumci se provociraju na privatne ispovijesti koje onda postaju sastavni dio predstave. Od 18 glumaca sedam ih je odbilo sudjelovati u njoj.
Žestoki otpori
- To je uobičajeno u mom načinu rada: tko god ima ideoloških problema ili ne razumije taj način rada, može izaći iz predstave - objašnjava Oliver Frljić. Slično se dogodilo s predstavom “Zoran Đinđić” u beogradskom Ateljeu 212, kad su također brojni glumci odbili sudjelovati u komadu koji ističe odgovornost Srbije za napad na Hrvatsku i BiH, među ostalim. - Situacija je slična, samo što je ovdje metastazirala: u Beogradu je ravnatelj Ateljea 212 Kokan Mladenović stao iza predstave, dok ju je ovdje Jan Klat zabranio - kaže Frljić.
Krakovski Stari teatar jedno je od najuglednijih poljskih kazališta, u kojem su radili neki od najznačajnijih poljskih i evropskih režisera - Krzysztof Warlikowski, Krystian Lupa, Andrzej Wajda, Jerzy Jarocki. - Taj teatar bio je prostor slobode i društvene i umjetničke, čak i u vrijeme sovjetske okupacije - kaže Frljić. Uglednog redatelja Jana Klata (1973) pozvali su da ga vodi kako bi unio novu krv u staro kazalište, no to što radi izazvalo je žestoke otpore: prije samo mjesec dana Klatovu predstavu “Prema Damasku” prekinula je organizirana grupa nasilnika koji su usred predstave ustali i počeli skandirati. Međutim, Klat svoju predstavu, za razliku od Frljićeve, nije skinuo s programa. Nakon teksta u Dzienniku Polskom, koji se pitao čemu takve predstave u državnom, umjesto u alternativnom teatru, uslijedili su napadi.
Poraz glumaca
- Glumci su dobivali sms-ove i mailove s prijetnjama, nepoznati mladići s kapuljačama sačekivali su ih na izlazu iz teatra i snimali ih, njihove fotografije su objavljene na nekom forumu s natpisima da su Židovi. Stvarana je atmosfera straha, no glumci su stali uz predstavu 100 posto - tvrdi Frljić. Zato smatra da bi logično bilo da je i ravnatelj stao uz njih, umjesto da podlegne pritisku.
- To je vrsta kapitulacije pred ucjenom jedne društvene grupe. Ako je htio biti dosljedan, trebao je povući i svoju predstavu - kaže Frljić. Povlačenje predstave i glumci su doživjeli kao svoj poraz. Troje mladih glumaca najavilo je da će dati otkaz jer im je bilo drago da konačno sudjeluju u nečemu što neće glumiti kritičko kazalište, nego će doista biti kritično, rekao je redatelj.
- No i ovako otkazana, mislim da se predstava na neki način dogodila, ali izvan kazališnog okvira - zaključuje Frljić i dodaje da bi volio vidjeti kako bi funkcionirala u kazalištu, pred publikom.
Iako je predstava zabranjena u Poljskoj, a ne u Hrvatskoj, bez obzira na pokušaj zabrane predstave “Bakhe” s kritikom Ive Sanadera u vrijeme dok je bio čvrsto na vlasti, Frljić je u priopćenju povezao situaciju u Hrvatskoj s onom u Poljskoj, ističući da to što se dogodilo u Kra-kowu, gdje moguća eskalacija nasilja postaje izgovor da bi se suspendirala prava neke manjine i u kojoj društvo postaje talac razularene desnice, ima zrcalnu sliku u našim krajevima, s ćirilićnim pločama u Vukovaru i revizijom četništva u Srbiji.