U sklopu autorskog projekta “Ponovno otkrivanje Europe” Olivera Frljića i Paola Magellija, potonji redatelj u riječkom HNK Ivana pl. Zajca postavlja predstavu “Gorski divovi”/“I giganti della montagna”, nedovršenu dramu nobelovca Luigija Pirandella, čija je premijera zakazana za 2. ožujka ove godine.
Riječ je o prvom kazališnom projektu Rijeke - Europske prijestolnice kulture 2020. i jednom od prvih sufinanciranih projekata Europske unije, Creative Europe Culture.
Paolo Magelli u Hrvatskoj se prvi put pojavio 1974. godine, gostujući na Dubrovačkim ljetnim igrama, a do današnjih dana osvojio je čak tri Nagrade hrvatskog glumišta za najboljeg redatelja (1997., 1998. i 2009.), Vjesnikovu nagrada za kazališnu umjetnost “Dubravko Dujšin” za 2007. godinu i mnoge druge. Osim u Hrvatskoj, režirao je u Švicarskoj, Kolumbiji, Belgiji, Makedoniji, Sloveniji, Srbiji, Crnoj Gori, Izraelu, Njemačkoj, Italiji, Mađarskoj, Venezueli i Meksiku.
Manjinska kazališta
Glumci “Gorskih divova” stigli su iz čak pet različitih manjinskih kazališta - predstava, naime, nastaje u koprodukciji Talijanske drame HNK Ivana pl. Zajca s Njemačkim kazalištem grada Temišvara, Slovenskim stalnim gledališčem iz Trsta, Nacionalno-institucionalnim albanskim kazalištem iz Skoplja i Mađarskim kazalištem iz Subotice. U predstavi svaki od glumaca svoju ulogu interpretira na vlastitom jeziku, a autorsku glazbu potpisuju Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle (Let 3).
- “Gorski divovi” zadnji je tekst koji je Pirandello pisao i nije ga dovršio, 1936. godine, kada je umro. U to se vrijeme, oko 1934., kao i mnogi talijanski intelektualci, odvojio od fašizma. Znamo vrlo dobro da je na početku fašizam okupio značajne talijanske intelektualce, pjesnike, slikare, arhitekte i tako dalje. Većina se distancirala od toga, četiri godine prije nego što su uveli zakone o rasi. Jasno je bilo kojim putem se ide. “Gorski divovi” je komad koji osjeća dolazak novog društva koje se globalno organizira i koje će dovesti do toga da postoji sve manje i manje prostora za umjetnost i za slobodu kreiranja. Pirandello vrlo jasno i vrlo rječito predviđa da je umjetnosti došao kraj - govori Magelli.
Ističe da su i danas ti divovi dobro organizirani.
- Živimo u trenutku kada se generalno u Europi, pa čak i u Njemačkoj - koja je uz Francusku posljednja tvrđava slobode, a i tu se neke rupe počinju osjećati - ruši položaj umjetnika, njihova autonomija za kreativnost. Tu je, po meni, velika podudarnost u povijesnom i duhovnom kontekstu Pirandellova i našeg doba. U Hrvatskoj, Mađarskoj, Poljskoj, ali, rekao bih, i Italiji, u jednoj drugačijoj formi. Možda ne tako deklarativno, ali suština se ne mijenja. Ono što Pirandello predlaže je zanimljivo - da više ne radimo za publiku, nego da radimo sami za sebe i gotovo, da ne tražimo ništa ni od koga - priča talijanski redatelj.
Pet jezika
Glumci igraju na pet jezika, što je, kaže Magelli, vrlo zahtjevno.
- Divno je to što u svemu nema ničeg mehaničkog, oni znaju što govori drugi i kada završava. To je za mene fascinantno. Jezik nije prepreka, jezik je sloboda. Dok bude manjina u Europi, to je garancija da će biti nekakve demokracije. Znate vrlo dobro da su manjine sve manje tolerirane, tako je svagdje. U Hrvatskoj poznajem položaj talijanske manjine, koja je relativno mala i ima strukturalnu podršku. Mislim da manjine obogaćuju nacionalni kontekst, a ne da ga osiromašuju. Imati “druge”, implementirati sve što u kulturološkom smislu jedna manjina nosi sa sobom, to obogaćuje jednu zemlju. U Italiji, primjerice na Siciliji, još od 16. stoljeća imate vrlo jako i dobro organiziranu manjinu Albanaca koji su napustili Albaniju pred Turcima. Oni su dali neka fantastična djela, pjesnike i arhitekte… Čini mi se da su stvari lijepe kada su razigrane. To je samo pitanje civiliziranog dogovora - govori Magelli.
Igra kapitala
Redatelj je optimističan i što se tiče današnjih migracijskih kretanja u Europi.
- Uzmimo pad rimskog imperija i nalet takozvanih barbara. Je li to uništilo europsku civilizaciju? Mislim da nije. Uzmimo Mađare, Hune, dolazak Slavena, što god hoćete. Je li to osiromašilo europski prostor? Nije. Obogatilo ga je, učvrstilo. Ta migracijska kretanja nisu nova. Trebali bi se pitati zašto, recimo, dolaze ljudi iz Afrike? Jer smo im sve uzeli, osiromašili smo ih. Trebalo bi se pitati što je Belgija radila s Kongom, s dijamantima, što su Francuzi radili, što su Englezi radili… Uzeli smo sve i što bi trebali ti ljudi, umrijeti od gladi? Sve smo im uzeli, a nismo im ništa dali. Ta igra kapitala, nemilosrdnost kapitala... Kada bismo odvojili od viška koji smo na njihov račun stvorili, bez ikakvog prava, i vratili im tamo gdje smo uzeli, onda bismo mogli diskutirati o migracijama. Ovako ne možemo. Ne samo da ih razumijem, ja navijam za njih - priča Magelli.
Pratio je, kaže, medijske odjeke Frljićeva Pirandella (“Šest lica traži autora”) u Zagrebu.
- Oliverova predstava je stalno puna, za nju se ne može naći ulaznica, i sretan sam zbog toga. Nisam, nažalost, imao vremena pogledati je. On je pronašao jedan ključ. U našoj, pak, predstavi ima puno politike u globalnom smislu, nema potrebe da se intervenira u lokalno. Oliver polazi iz lokalnog da bi išao u globalno. Gdje su Pirandellovi divovi danas?
- Svake godine imaju sastanak u Davosu, na primjer. Divovi su oni koji imaju moć u svim vidovima, od politike do financija. Najvećim dijelom godine su nevidljivi, ali vidljivi su i kada su nevidljivi. Divovi su neprijatelji umjetnika, ali najveći su im neprijatelji njihove sluge - govori Paolo Magelli.
Proba predstave.