Predstava Solo igrala je ispred Gavelle, iza Gavelle, na pozornici, u hodnicima i na koncu, krovu kazališta

Evo napokon predstave da se i kritičar odmori i razveseli, rekao bih. Četvero glumaca četiri sata stvara iluziju, fluidno, među publikom, koja postaje dio predstavljanja, a prostor za igru jest isto fluidan te se cijela priredba doima kao vješta improvizacija. Solo jest pobunjenička predstava, koja proizvodi teatralnost u svakom momentu, predstava za nestrpljive, koji ne žele čekati da im se iluzija servira, koji uopće iluziju i ne priželjkuju, a opet ih ona dočekuje iza svakog pokreta i gega...Prostor za igru čini samu igru, sadržaj jest ono što ti primijetiš da jest sadržaj.

Nina Rajić Kranjac, redateljica, u Isusovim je godinama, a ovdje je upravo u hamletovski opširnoj ulozi. Igra lik koji predstavlja njezinu privatnost, posvema ovdje izloženu kao farsu i kao apsurd....