Potpourri iz Krležina djela - dobro, možda može i tako, potpourrijem - koje se na ovaj ili onaj način veže za 1. svjetski rat, trebao bi sljedećeg tjedna, o 121. godišnjici Krležina rođenja (7. srpnja 1983. - 29. prosinca 1981.) “dodatno est/etički citatno kontekstualizirati Krležino tumačenje ratne traume prve svjetske apokalipse”, kaže Goran Matović, ravnatelj i autor Festivala Miroslava i Bele Krleže. Festival traje od 2. do 7. srpnja.
Središnji događaj vjerojatno će biti, a i trebao bi, premijerna izvedba 2. čina drame “U logoru”, u izvedbi studenata druge godine glume i režiji Georgija Para. Jer, u tekstu drame “U logoru” nalaze se svi ključni motivi Krležina budućeg opusa (Glembajevskog ciklusa, Povratka Filipa Latinovicza, Na rubu pameti...) Tu, na podlozi sudbinskih povijesnih zbivanja, oficiri priređuju hoch balove, talentirani i senzibilni se mladići zaljubljuju u prepredene žene, netko iz svega toga izvlači korist...
Višestruke smrti
Tu su ratno ludilo-sljepilo (sulude vojne zapovijedi, “kao da je sve u redu”, a zapravo je samo čas do trenutka kad će stići ostatak austrijskih trupa u povlačenju u izgubljenom ratu), bezočno-perverzni vojni zapovjednici (iživljavanje na vojnicima, alkohol, prisila na homoseksualnost) pitanja socijalne pravde (starica kojoj je vojska otela kravu, a ona se došla žaliti časnicima (!), i pljunula je pri tom barunicu koja upravo ima ljubavnu scenu s Horvatom; starica je osuđena na smrt); ponižavanje intelektualaca i Židova (Horvata, kojeg tjeraju da upravo on ustrijeli staricu, posprdne rječi o Kamilu Gregoru)...
Drama je to u kojoj se miješaju galicijsko blato i koketno-preciozne, kičasto-plavokrvne geste barunice Meldeg-Cranansteg, koja je tobože došla posjetiti muža, (ali, zapravo, ljubavnika), a u međuvremenu je smotala u emocionalno-seksualnu vezu studenta konzervatorija Horvata, “blijedog, krvavog, fibrozbog, klonulog, apatičnog”... ne podsjeća li nas Horvat neodoljivo na Leonea Glembaya? Ili sirotog, grudobolnog Skomraka, blagajnika pri Društvu dobrotvora, koji se nakon ljubavnog odnosa s barunicom Castelli objesio? A barunica Meldeg Cranensteg, u svojoj promiskuitetnosti i samoopsjednutosti, na samu barunicu Castelli?
Horvat ima pravednički nerv, ali i slabost prema dražima žena koje bi zapravo trebao prezirati (Krleža je veliki autor ženskih likova i muško-ženskih odnosa); topovi koji se grmeći približavaju, kao simbol sveopćeg bezumlja... Drama završava višestrukim smrtima, između ostalog i Horvatovom.
“U logoru” je drama u tri čina, prvi put cjelovito tiskana u knjizi “U logoru. Vučjak. Dvije drame.” (Zagreb, 1934.). U Napomeni je zabilježeno da je sastavni dio ciklusa “Hrvatski bog Mars”.
Kritika filma
Jedna je od rjeđe izvođenih Krležinih drama. Zadnja zagrebačka izvedba bila je 1993. u režiji Božidara Violića. Gavellinu režiju drame filmski je 1964. snimio Nikola Tanhofer, što je, za sada, jedina filmska snimka neke kazališne predstave u nas. Krleža je međutim u dnevničkim zapisima rekao koliko mu se ta dokumentaristička snimka ne sviđa.
Program Festiva nastavlja se repriznim predstavama “Agramerski prolaznici” i “Evropa danas” te premijerom predstave “Krležine ratne adrese” u režiji Marija Kovača, a koje su posvećene “Davnim danima” kao jedinom našem literarnom dnevniku iz 1. svjetskog rata. Za kraj festivala ostavljeni su završni prizori predstave “Pijana noć 1918.,” u ZeKaEm-u.