Sinoć se u Malom rimskom kazalištu, pred rasprodanim gledalištem, slavilo četvrt stoljeća ne samo kazališne institucije, već i sna, pokreta, otpora i ljubavi. Kazalište Ulysses, koje su 2000. godine utemeljili Rade Šerbedžija i Borislav Vujčić, proslavilo je 25 godina neprekidnog rada spektakularnim glazbeno-scenskim programom koji je spojio povijest, sadašnjost i viziju budućnosti ovog jedinstvenog teatra. U srce Pulskog kulturnog ljeta, tamo gdje su prije 2000 godina igrane antičke tragedije, smjestila se moderna epopeja o umjetnosti, otporu i čovjeku. Kazalište Ulysses, koje je započelo kao hrabar eksperiment na otoku Malom Brijunu, kroz desetljeća je izraslo u regionalni kulturni fenomen.
Emocije, stihovi i tišina u koju se uselila glazba
Program su vodili karizmatični glumci Ozren Grabarić i Maja Posavec, čiji je humor, spontanost i autentična privrženost Ulyssesu postavila ton večeri. Već u prvim minutama naglasili su da bi ih, "bez entuzijazma i ludog optimizma, već odavno snašla kataklizma". A entuzijazam se osjećao u svakom kutku ovog drevnog prostora. Rade Šerbedžija, kao čovjek koji je sve pokrenuo, s pozornice je podijelio stihove Tina Ujevića: "Sve će ove stvari još jedanput doći, kao što su bile i kao što su prošle..."
Te riječi nisu bile samo uvod u slavlje, već posveta vremenu koje je prohujalo, ljudima koji su dolazili i odlazili, ulogama koje su se mijenjale, ali i konstantnoj potrebi za stvaranjem i razmjenom.
-Dragi moji prijatelji, dobrodošli na ovu našu, vašu, našu svečanost. Dvadeset i pet godina – taman toliko da čovjek odraste u nešto važno. Dvadeset i pet godina prošlo je tako brzo. Zamislite samo – kako vrijeme brzo prolazi. Kako više nemamo vremena za gluposti, za mržnju, za agresivnost, za ludost. Ovdje gdje vi sjedite, a mi stojimo – prije 2000 godina, u ovom malom, kako kažu, rimskom kazalištu koje ima gotovo 2000 mjesta – ljudi su gledali, slušali i igrali Sofoklovu Antigonu. Tu. Mi ćemo igrati i nakon 2000 godina, poručio je Šerbedžija.
Nakon stihova, Šerbedžija je otvorio koncert pjesmom "Imam pjesmu za tebe", sišao među publiku i pozdravljao gledatelje dok su se na zidu Arheološkog muzeja prikazivale snimke iz 25-godišnje povijesti kazališta. Bila je to vizualna i emocionalna kapsula vremena.
Mnoštvo glazbenika
Uslijedio je nastup Zapadnog kolodvora, a potom su se na pozornici izmjenjivali umjetnici koji su, svaki na svoj način, obilježili povijest Ulyssesa: Darko Rundek, Damir Urban, Vlatko Stefanovski, Miroslav Tadić i Yvette Cornelia Holzwarth, Saša Lošić, Livio Morosin, Putokazi i mnogi drugi.
Darko Rundek, s pjesmama "Apokalipso" i "Ruke", podsjetio je publiku na svoje glazbeno i kazališno djelovanje u Ulyssesu. Stefanovski i Bălănescu digli su publiku na noge virtuoznom izvedbom "Jovano, Jovanke", a pjesma "Gipsy song" dobila je ovacije već na prve taktove.
Posebno emotivan trenutak bio je nastup Mostarske sinfoniette, koje je pratilo kazalište od početaka. U čast dan ranije preminulom Josipu Pejakoviću, nastupili su uz britanskog skladatelja Nigela Osborna, odavši mu dirljiv glazbeni hommage.
Scenska čarolija i duh zajedništva
Dramaturška okosnica večeri bili su trenuci kolektivne memorije i odavanja počasti. Slovenski Duo Silence svirao je u čast redatelju Tomažu Panduru. Ivanka Mazurkijević i Lucija Šerbedžija podsjetile su na glazbu Ljupča Konstantinova iz "Don Juana", zaključivši set energijom pjesme "Yes sir, I can boogie".
Scenu su zatim preuzeli studenti glume, a zatim Pulu oduševile glumice Nika Ivančić i Dijana Vidušin interpretacijama pjesama iz "Prosjačke opere". Putokazi su izveli dirljivu "O Söhne Licht", a narodna pjesma "Oj Divojko, jabuko rumena" ispraćena je najjačim pljeskom večeri.
Uslijedio je istarski glazbeni blok koji su predvodili Livio Morosin i Anica Franjul, koje je Šerbedžija najavio uz izjavu da je "Istra uvijek bila crvena" i da se nada da neće postati "crna". Publiku je posebno ganula pjesma "La Rondinella" čiji je tekst napisala prva socijalistkinja Giuseppina Martinuzzi. Istrijanski glazbeni motivi pretočeni su u univerzalnu poruku zajedništva, otpora i ljubavi.
Koncert je svoj vrhunac doživio dolaskom na scenu Damira Urbana. On je sa Šerbedžijom otpjevao "Ni u tvome srcu" koju je nekoć izvodio pokojni Kemal Monteno, a zatim i svoje hitove "Budi moja voda" i "Iskra". Posljednji gost sinoćnjeg rođendana bio je Saša Lošić Loša koji je i sam jučer slavio rođendan, a iako se skromno – kako je rekao – smatrao nedostojnim nastupanja na ovakvom događaju sa svojim "lakim notama", upravo su hitovi njegovog Plavog orkestra "Od rođendana do rođendana", "Bolje biti pijan nego star" i "Ako su to samo bile laži" publiku natjerali na ples.
Duško Ljuština: Ljudi koji vole
Uz brojne umjetnike, na proslavi su bili i visoki uzvanici: predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović sa suprugom, istarski župan Boris Miletić, gradonačelnik Pule Peđa Grbin, te ravnatelj Arheološkog muzeja Istre Darko Komšo.Među prijateljima kazališta sjedio je i pisac i novinar Boris Dežulović. Pljesak publike dobio je nakon što je znakovito kazao: "Reći ću vam pjesmu našeg najvećeg živućeg pjesnika Predraga Lucića koji je rođen nedaleko Čavoglava, a koja kaže: Nećete u kazalište, niste ni prije."
Duško Ljuština, ravnatelj Ulyssesa, istaknuo je da "ljudi koji vole ne bi trebali raditi ništa drugo u životu osim voljeti". Zahvalio je 120 entuzijasta okupljenih iza pozornice koji su 25 godina radili iz ljubavi. Publika ih je nagradila gromoglasnim pljeskom.
Redateljica Lenka Udovički, šaptačica ovog velebnog kazališnog stroja, zatvorila je večer uz riječi:
- Ovih posljednjih dana bili su izuzetno naporni. Rade i ja, zapravo, nismo ni stigli razgovarati o tome tko će što reći. A kada je sinoć počeo govoriti, shvatila sam da je izrekao upravo ono što sam i sama željela reći: 25 godina teatra Ulises u 35 godina našeg braka – prava mala katastrofa u najljepšem mogućem smislu. No, želim nas vratiti i podsjetiti na jednu važnu činjenicu: večeras smo ovdje, u prostoru koji su prije više od 2000 godina ljudi sagradili s idejom da će drugi ljudi doći, sjesti gdje vi sada sjedite, dok će oni ovdje gdje ja stojim – nešto izvoditi. U nadi da će muze sići, da će se pokrenuti ona posebna energija razmjene – ona koju samo ljudski rod posjeduje, i koja nas čini plemenitima. Zahvaljujem vam što ste večeras došli da oplemenimo jedni druge, kazala je.
Zajedno s štićenicima muzičke terapije i članovima kazališta, izvela je pjesmu "Pjesma o ljubavi" koju su izveli i na samom početku rada Ulyssesa, 2001. godine, uz Vanessu Redgrave. Kazalište Ulysses nastavlja sezonu do 30. kolovoza predstavama na Malom Brijunu, a šlag na tortu bit će jubilarna 100. izvedba "Kralja Leara" kojom će se Rade Šerbedžija i simbolično oprostiti od svoje legendarne uloge.
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....