Shakespearov treš horor sjajno oživljen u ZKM-u

Pravilo je u nas, gotovo bez iznimke: što siroviji Shakespeare, to uspjelija predstava. Najrizičnije je u tzv. metropoli zaigrati Hamleta ili Kralja Leara, Rikard III. već se provuče, a Tit Andronik eto može da se rekreira gotovo u cijelosti.

Ta rana petočinka, poduzeće ambicioznog još uvijek dvadesetogodišnjaka, za koju nisu nedvojbeno utvrđeni izvori (jesu za, ipak marginaliju, iz Ovidijevih Metamorfoza), u svoje je vrijeme zacijelo bila, za veselje filmoljupcima, čist horor, a u današnje se nadaje kao pomalo treš horor. Kao da dolazi ispod čekića kakva onodobnog Quentina Tarantina, u kojeg se krv lije obilnije od vode, udovi se sijeku, prije čega se vode dugi, sadistički dijalozi o predstojećem krvoproliću, a sve u nekom kobnom ritmu farse i primordijalne sklonosti ubij...