NESTANAK KAZALIŠTA

Slučaj iz Donjeg Miholjca: stari, isluženi, drveni stolci zamjenjuju se u kazalištima tapeciranim foteljama. Mjesta je sve manje...

Ilustrativna fotografija

 Leonid Nyshko/Alamy/Alamy/Profimedia/Leonid Nyshko/alamy/alamy/profimedia
Lani je u nas prodamo za kazališne predstave zaokruženo, milijun i osamsto tisuća ulaznica te je jasno da je teatar, postao glavna zabava ili potreba za široku publiku
Lani je u nas prodamo za kazališne predstave zaokruženo, milijun i osamsto tisuća ulaznica te je jasno da je teatar, postao glavna zabava ili potreba za široku publiku

Napredak katkad vodi u nazadak. Otkako se u nas manje krade, ostaje više novca za javne potrebe pa se tako, među ostalim, mnoge lokalne zajednice odlučuju za potrebno obnavljanje javnih zgrada. Među njima su mnogobrojni domovi kulture pa i razni vatrogasni i slični domovi i dvorane.

Pritom je zavladala svojevrsna manija da se stari, isluženi, obično drveni stolci zamjenjuju onim širokim, udobnim, debelo tapeciranim foteljama kakve su ispočetka montirali samo vlasnici novih, skupih privatnih kina, multipleksa u tzv. Metropoli. Događa se sljedeće: dvorane koje su nekad mogle primiti trista ili više gledatelja, sad ih mogu primiti dvostruko manje. Neću sad o svim gradovima i mjestima provinciji, ali takav je slučaj primjerice u Donjem Miholjcu.

Što to znači za teatar? E pa znač...

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
05. prosinac 2025 16:24