Godina je 1950, i dalje je vrijeme racionirane opskrbe stanovništva osnovnim prehrambenim i higijenskim potrepštinama. Moj djed, visoki činovnik na Željeznici, u prethodnoj je, 1949. godini, imao 4375 dinara plaću, koja mu je, piše u dnevniku na marginama stolnog kalendara, sa 1. studenim 1949. povećana na 4450.
Netko odnekud donosi nekoliko kocki šećera, nije upamćeno ni zabilježeno koji je mjesec, ali godina je sigurno 1950. i njegova osmogodišnja kći, moja majka, u prilici je da prvi put u životu okusi bijeli šećer. Nagovore je da kocku stavi u usta - kao hostiju, Bože mi prosti! - ona to i učini, ali onda je, iznenađena novim okusom, ispljune. Premda je vrijeme proklamiranog i dosljedno provođenog egalitarizma, za porodicu Rejc moglo bi se reći da pripada višoj srednjoj klasi....
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....