StoryEditor
KREŠIMIR BATINIĆ

'Štošta me na Kaptolu iznenadilo i moj se život bio okrenuo naglavačke. Evo zašto sam se povukao'

Samozatajnom dojučerašnjem direktoru kazališta Komedije ovo je prvi intervju koji je dao nakon što je sam odstupio s funkcije. Za Studio govori o stanju u kazalištu, ljudima, onome na što je bio ponosan te novom poslu kućnog dirigenta
 Tomislav Krišto / CROPIX

Dirigent Krešimir Batinić nedavno je, otprilike godinu dana prije isteka ranvnateljskog mandata, iznenada podnio ostavku na mjesto direktora Kazališta Komedija na zagrebačkom Kaptolu. Naveo je samo da su razlozi ostavke lakše zdravstvene prirode te je o cjelokupnom iskustvu direktorovanja do ovog intervjua javno šutio, najavivši tek da ostaje u Komediji zaposlen kao kućni dirigent po umirovljenju Veseljka Barešića.

Adventski pozdrav

Ostavka godinu dana prije isteka mandata iznenadila je mnoge. Ima li još nekih razloga za nju, osim zdravstvenih?

- Prije Božića podnio sam ostavku na mjesto ravnatelja Kazališta Komedija. Isključivi razlozi moje ostavke su zdravstvene prirode. Nažalost, stres me počeo jesti iznutra i napadati tamo gdje sam najslabiji.

Prije tri godine Grad je jedva, nakon više poništenih natječaja, pronašao konsenzus za novog direktora na Kaptolu, poslije odlaska Nike Pavlovića u mirovinu. Kako biste opisali svoje tri godine na Kaptolu gdje su vas dočekali i dugovi koje je dijelom smanjio u međuvremenu v.d. ravnatelja Adam Končić?

- Ove posljednje tri godine bile su prilično uzbudljive. Moj život se doslovno okrenuo naglavačke preko noći. Odjednom sam morao svoj dirigentski štapić i pult zamijeniti uredskim poslom i baciti se u brojke. Negdje u dubini duše slutio sam da neće biti lako, ali uhvatio sam se u koštac s problemima koji su me dočekali. Za mnoge probleme sam znao, ali mnogi su me dočekali i iznenadili. Da, istina je da je dug Kazališta Komedija bio velik, veći od pet milijuna kuna. U prijelaznom razdoblju on je, uz pomoć Grada Zagreba i racionalizaciju poslovanja, prilično smanjen, odnosno prepolovljen. Fiskalne 2018. godine manjak Komedije je konačno pao na manje od milijun kuna i nastavio se trend smanjivanja ukupnog duga.

U protekle tri godine pokušao sam promijeniti neke stvari i u mnogima sam uspio. Bilo mi je bitno da zaposlenici i publika znaju koje će predstave i programe tijekom sezone raditi i gledati. Želio sam dovesti redatelje koji nisu nikad ili dugo režirali u Komediji, napraviti neke iskorake u repertoaru. Bilo je trenutaka kada se riskiralo, ali rizik se isplatio. U mandatu, kojem je, eto, došao kraj, otvorena je i druga Komedijina scena - Jazz&Cabaret klub Kontesa. Na toj sceni Komedija igra dva naslova: ‘39 stepenica’ i ‘Najstariji zanat’.

Neja Markičević / CROPIX
 

Orkestar

Vaš mandat ostat će zapamćen po hitovima kao što su povratnički ‘Jesus Christ Superstar’, ‘Grofica Marica’, ‘Opet on’, ‘Legenda o sv. Muhli’, koja je nominirana za Zlatni Studio, ‘Tulum u samostanu’... U kojem naslovu mislite da ste najviše uspjeli?

- Vrlo sam zadovoljan time što ostavljam iza sebe. Producirao sam 13 premijernih naslova i nekoliko vrlo uspješnih koncerata. Teško je reći s kojim sam naslovom najviše uspio jer su mi svi jednako dragi, svi su oni moja ‘djeca’. Od art predstave ‘Faraon iz Ilice je mrtav’, vrlo riskantnog naslova ‘Opet on’ i genijalnog Dražena Čučeka, sjajne rock opere ‘Jesus Christ Superstar’, za koju su mi mnogi govorili da je neće biti moguće izvesti na našoj pozornici, sjajne i inteligentne komedije ‘Tulum u samostanu’, urnebesne ‘Legende o sv. Muhli’, filmske ‘Grofice Marice’ - teško je reći koja mi je draža i koja je uspjelija. Najdraže mi je vidjeti da je gledalište puno, da publika voli i da je prihvatila malo skretanje Komedijina repertoara.

Ponosan sam na rast razine izvedbe u muzičkom repertoaru, a to se najviše odnosi na zborski ansambl i, poglavito, orkestar. Puno sam truda uložio u napredovanje orkestra - ipak sam ja dirigent, hahaha. I koliko je god mojim orkestrašima nekad bilo teško i naporno, rezultat se čuje. Vrlo su mi dragi svi koncerti koje smo zajedno napravili u ove tri godine, a posebno novogodišnji koncerti 2018. ‘Beč u Agramu’ gdje sam orkestar prvi put u povijesti Kazališta Komedija stavio na prvo mjesto.

Uveli ste audicije za soliste i zbor i u vašim smo produkcijama upoznali mnoge mlade talente. Koje biste pjevače koji su se promovirali u alternativnim ulogama izdvojili?

- Tako je. Audicije su vrlo dobar instrument kojim možete otkriti nove, svježe i mlade talente. I prije mene audicije su bile sastavni dio našeg kazališta - tako su u Komediju došli mnogi naši ‘veterani’. U posljednje tri godine kroz audicije (pogotovo kroz audiciju za rock operu ‘Jesus Christ Superstar’) pronašli smo nekoliko mladih pjevača i glumaca. To su Fabijan Pavao Medvešek, koji nas je, iako je na stalnom angažmanu u Komediji, oborio s nogu na audiciji za Judu.

Mladi tenor Filip Hozjak se pokazao kao izvrstan Isus, a odnedavno i sjajan grof Tassilo u ‘Grofici Marici’. Nadam se da će uskoro postati i član našeg ansambla. Novo je otkriće i mlada sopranistica Darija Auguštan koja je sjajno donijela Maricu kao alternacija Sandri Bagarić. Niz je sjajnih i mladih talenata u zborskom ansamblu, koji su podigli muzičke predstave na višu razinu, a to govori da se može i da uvijek treba težiti što boljoj izvedbi.

Viva Puccini i Verdi

U Komediji, nakon ostavke na mjestu ravnatelja, postajete kućni dirigent. Kao kućni dirigent ravnat ćete mjuziklom ‘Ljepotica i zvijer’ koji će imati premijeru u svibnju. Riječ je o mjuziklu koji je bio vaš diplomski ispit u kazalištu Trešnja i te 2006. godine redateljica je bila Dora Ruždjak Podolski, što će i ponovno biti.

- Nakon ostavke ne napuštam Komediju. Ostajem u kazalištu kao dirigent. Disneyjev mjuzikl ‘Ljepotica i zvijer’, koji ću dirigirati, trebao bi ugledati svjetlo dana krajem svibnja. ‘Ljepotica i zvijer’ je mjuzikl za koji me vežu prekrasne uspomene. Prvi susret s profesionalnim kazalištem, prva dirigirana predstava, diplomski ispit... A za sve to su ‘krivi’ Dora Ruždjak Podolski i moj sjajni kolega dirigent Dinko Appelt. Oni su ti koji su me uveli u ovaj čarobni svijet kazališta.

Kao ravnatelj, dao sam si malo oduška i odlučio postaviti taj mjuzikl u Komediju. Zanimljivo je da Komedija u svojoj povijesti nikad nije postavila Disneyjev mjuzikl. To je sjajan obiteljski show. Bezvremenska priča za sve od šest do 86 godina. Prilika da dovedemo i mlađu publiku s roditeljima te ih tako upoznamo s kazalištem da jednog dana i oni postanu naša redovna publika.

Diplomirali ste dirigiranje kod Vjekoslava Šuteja na Muzičkoj akademiji, surađivali s Trešnjom, a od 2007. s Komedijom gdje ste, među ostalim, dirigirali ‘Briljantin’, ‘Jaltu’, ‘Šišmiša’ i ‘Spli’ski akvarel’, te ste surađivali sa Zagrebačkom filharmonijom, poglavito na projektima filmske glazbe. Zanimljivo je, međutim, da niste dirigirali niti jednom operom. Bojite se opere?

- Ne. Ne bojim se opere. Jednostavno još nije došla na red. Vrlo rado bih dirigirao operu, i to mi je neostvarena želja. Maestro Miroslav Homen mi je, uz maestra Vjekoslava Šuteja, usadio ljubav prema operi, odnosno prema glazbeno-scenskom žanru. Mnogo sam dirigirao otkad sam izašao s fakulteta i moram zbog toga biti zadovoljan i sretan jer mnogi moji kolege nisu imali priliku niti stati za pult.

Naravno, tu su brojne predstave Kazališta Komedija, puno koncerata sa Zagrebačkom filharmonijom - posebno bih istaknuo ciklus nijemog filma (zbog kojeg me ponekad i prozivaju da sam državni dirigent za nijemi film). Mislim da je bitno biti za pultom, puno dirigirati jer se tako stječe iskustvo koje se ne može naučiti na fakultetu. Doći će i opera na red.

Postoji li opera u kojoj biste se htjeli iskušati i koji je uopće operni kompozitor, ili neki drugi, po vašem ukusu?

- Naravno. Postoji ih mnogo, ali da ne nabrajam puno, to su sve Verdijeve i Puccinijeve opere. Na mojim policama s CD-ovima i među partiturama naći ćete puno više operne nego simfonijske literature.

Razgovori s intendanticom

Jeste li razgovarali s Dorom Ruždjak Podolski da možda dirigirate simfoničarima, filharmoničarima ili nekim komornim orkestrom na nekom koncertu Dubrovačkih ljetnih igara?

- Nismo nikad razgovarali o tome. Naši razgovori, otkad je Dora intendantica, vodili su se oko toga kako dovesti Kazalište Komedija ponovno na Dubrovačke ljetne igre. Nadam se da će se to i dogoditi.

Tijekom vašeg mandata neki su ljudi odlazili, primjerice glumac Ivan Čuić koji je bio nezadovoljan repertoarom i radnom atmosferom, dok su drugi javno tražili posao u Komediji; Filip Hozjak, tenor koji je bio sjajan u dvije produkcije. Kako biste vi opisali svoja iskustva s umjetničkim osobljem?

- Bio bih najsretniji da sam mogao u ansambl primiti sve one za koje mislim da zaslužuju biti dio ansambla Komedije. Prije tri godine sam kao član ansambla i dio umjetničkog osoblja postao ravnatelj. Nije uvijek lako pomiriti svačije potrebe. Svatko ima svoje mišljenje i nekad se naša mišljenja i razmišljanja nisu poklapala, što je i normalno. Ali kad izbacite uspješnu i kvalitetnu predstavu u život i pred publiku, sve drugo postaje nebitno. Samo ću reći da je bilo puno više lijepih nego ružnih trenutaka u odnosu između mene i umjetnika. I te lijepe trenutke treba pamtiti.

Koje osobine mislite da je nužno da ima budući direktor na Kaptolu?

- Teško je to reći... Najbitnije je da je spreman na razgovor sa svima.

Želite li dopuniti temu ili prijaviti pogrešku u tekstu?
Linker
17. lipanj 2020 02:51