Zamislite koncert orkestra u kojem je samo četvero profesionalnih glazbenika, a svi ostali su glumci koji uistinu moraju svirati.
Upravo s takvim izazovom susreli su se redatelj Edvin Liverić, dramaturginja Nina Mitrović i skladateljica Merima Ključo pripremajući predstavu "Proba orkestra" čija je premijera zakazana za subotu 15. rujna u Zagrebačkom kazalištu mladih. Ovaj komad nastao je prema kultnom filmu Federica Fellinija i Brunella Rondija, a korištena je i glazba Nina Rote u adaptaciji, ali i u kombinaciji s originalnom glazbom Merime Ključo, koju glumci i glazbenici zajedno izvode uživo na sceni.
- Bio je to vrlo zanimljiv proces jer koristila sam dio Rotine kompozicije, no kako on u originalu uključuje 33 instrumenata, a ja raspolažem s četiri profesionalca i devet glumaca, sve sam morala prilagođavati situaciji na terenu - objašnjava Merima Ključo.
Raspad sistema
A njezin "orkestar", osim mladih akademskih glazbenika Janka Frankovića na violončelu, vibrafonista Pavle Golubića, Lane Juranić na fagotu i Marina Živkovića na saksofonu, čine glumci koji, doduše, imaju glazbeno iskustvo, ali neki nisu svirali od djetinjstva, a drugi su se prvi put susreli baš s tim instrumentom. No, gotovo nitko nije nastupao ovako javno, na kazališnim daskama gdje su na svom terenu samo kada glume. Milivoj Beader tako u "Probi orkestra" svira bariton hornu, Danijel Ljuboja kontrabas, Dora Polić Vitez je druga violina, Anđela Ramljak trubačica, Petra Svrtan svira klarinet, Mateo Videk klavir, Robert Budak udaraljke, Slavko Sobin prvu violinu, a Marica Vidušić harfu. Postoje i druge uloge, ali one nisu zahtijevale "glazbeno usavršavanje".
- Kako je izgledala prva proba? Zabavno. Raspad sistema. No, već za 45 minuta zvučali su odlično - smije se Ključo.
Prije ljetne stanke ekipa je predano vježbala mjesec i pol, a sad su ušli u samu završnicu pa probe imaju svaki dan. Upravo su odradili i kostimiranu probu, a fotografije snimljene na njoj najbolje govore koliko se svi dobro zabavljaju, što i ne čudi.
Merima Ključo
- Neki od njih imaju vrlo zahtjevne dionice, poput Beadera koji je svirao u djetinjstvu. Ljuboja inače svira gitaru, ali za predstavu nam je trebao kontrabas i on je nakon nekoliko privatnih satova, koje je uzeo, počeo svirati na tom instrumentu. Anđela Ramljak je nevjerojatno čudo od osobe i glumice, svira trubu, raspisala sam joj jako zanimljivu dionicu i solo. Marica Vidušić odsvirat će nekoliko tonova na harfi, iako nikada prije nije svirala. No, sada već svi zvuče stvarno odlično, tako da je nekoliko profesionalnih glazbenika mislilo da smo uzeli negdje snimku i montirali je uz video koji smo objavili na YouTubeu - ispričala je Merima Ključo, publici poznata i kao harmonikašica koja već godinama živi na relaciji BiH - Amerika - Nizozemska. Prošle je godine s Matijom Dedićem izdala album "Male ljubavi - susreti", ovjenčan i Porinom.
Neobična audicija
A što se tiče prve violine, Slavka Sobina, priča o njegovu angažmanu i više je nego specifična.
- Svi smo se iznenadili kada se Slavko pojavio na audiciji za profesionalne glazbenike. Redatelj se dvoumio, jer ipak je glumac, no meni je bilo nešto fascinantno u njemu kada krene svirati - objašnjava Ključo.
I tako je na kraju Sobin dobio angažman, a kako bi to stvarno bila i glumačka uloga, napisan je tekst i za njega jer njegova lika u samom startu nije bilo u predstavi. No, Sobin se nije zabunom pojavio na toj audiciji.
- Cijelo svoje djetinjstvo, i osnovnu i srednju školu, svirao sam violinu. Vježbao sam je najmanje tri sata dnevno, išao po državnim natjecanjima, pa premda nikad nisam bio prvi, moje je bilo drugo, treće mjesto. I kada sam ugledao poziv na audiciju, išao sam se prijaviti, iako violinu nisam svirao već jako dugo. Ovo zvuči možda glupo, ali ovu predstavu radim za svoju mamu tako da me na sceni vidi i kao glumca i kao glazbenika. Za mene je ovo ostvarenje snova jer otkako je izašao film Romana Polanskog "Pijanist", čekam takvu ulogu i, poput glumca Adriena Brodyja, svog Oscara - smije se Sobin.
Mnogi nisu znali da svira violinu, ali nije ni on, kako kaže, imao pojma da su i njegovi kolege glazbeno potkovani pa mu je to pravo otkriće.
- Iako dugo nisam svirao, bilo je to kao i s vožnjom bicikla: sve se vratilo odmah na svoje, a tako je bilo i s ostalima. No, tremu, i to baš veliku, stvarno osjećam. Jer, nakon dugo vremena opet sam kao vanjski suradnik u velikom kazališnom ansamblu koji ne želim iznevjeriti jer su mi kao vanjskom dali priliku. Ali, trema je zapravo samo adrenalin koji pokazuje da ti je stalo do projekta - zaključio je Sobin.