Početkom četrdesetih godina prošlog stoljeća tada pedesetogodišnji glumac Tito Strozzi, bio je neprikosnovena zvijezda zagrebačkog HNK. Publika ga je toliko voljela da se balerine, prema sjećanju pokojne glumice Zdenke Heršak, koja je u to doba bila jedna od mladih plesačica, od komešanja razdraganih gledatelja nisu mogle probiti do kazališne porte. Gledatelji su sačekali Strozzija i slijedili ga sve do Frankopanske, plješčući mu po ulici.
Tito Strozzi (1892.-1970.) bio je posljedni, veliki salonski glumac ili "posljednji glumac koji je znao nositi frak"; pripadnik prijeratne glumačke škole.
U vrijeme kada je publika po gradu jurila Strozzija, kazališni i filmski glumac, pisac, pedagog, redatelj drama i opera, redatelj filma "Dvorovi u samoći", član jedne fantastične umje...
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....