PREMIJERA

TOMISLAV ČADEŽ POGLEDAO JE 'BRAT BRATU' U KAZALIŠTU KOMEDIJA Urednu predstavu nosi solidan ritam, glumci su motivirani i iskusni

Novković, Kazalište Komedija

Predstava 'Brat bratu'.

Kazalište Komedija produciralo je u režiji mlade Lee Anastazije Fleger urednu, rekao bih, predstavu “Brat bratu” po djelu provjerena pisca, Raya Cooneya (r. 1932.), čija je najpoznatija komedija “Kidaj od svoje žene” (1983.) zaigrala upravo u Komediji 1990. Još su poslije producirali tri njegova komada, pa je ovo dakle peta hrvatska praizvedba Conneya u kazalištu na crkvenom teritoriju, pa je taj slavni pisac duga jezika i bujne mašte eto ne jedino zaštitni znaka West Enda, negoli i Kaptola. 

Conney jest, tipično teatarski, glumac, producent, pisac u jednoj osobi, a inscenacije njegovih djela vidjelo je kakvih stotinu milijuna ljudi u mnogo zemalja, uključujući Kinu i Japan. Ovo djelce (u originalu Tom, Dick & Harry) napisao je 2005. sa sinom Michaelom Cooneyjem, koji se dakle također razvio u uspješna pisca i scenarista (još piše dječje romane). Tekst je preveo glumac Dražen Bratulić, koji se prevođenjem bavi ozbiljno, a izričaj je kajkavski zagrebački govor.

Kajkavština jest ovdje zbilja dobro došla, pogotovo njezina urbanost, no adaptacija priče u naš prostor, socijalne odnose i društvene norme, nije posve uspjela. Naime, nestao je kontrast između hladne glave i ludih čini, svi su akteri nekako očekivani i predvidivi, pa se gube elementi začudnosti. Dramaturginja Nikolina Rafaj napisala je odlične tekstove u kazališnoj knjižici, izložila Cooneyevu dramaturgiju, koja raste i u predstavi, ali sa sve manje pokrića. Jer sve se više predstava pretvara u skeč, a sve manje traje kao farsa, da ne kažem sa zrncem soli.

Predstavu dakle nosi solidan ritam, glumci su motivirani i iskusni u takvim zmešancijama, kostimi Tee Bašić Erceg simuliraju našu srednju klasu, takva je pseudo realistična, pomalo staromodno “naslikana” scena Irene Kraljić, prezentno je i intenzivno, rekao bih sunčano svjetlo Vesne Kolarec - sve je spremno za više igre ispod igre negoli smo je dobili.

Redateljica je, nehotice, usput, skrojila među glavnim likovima i posve kolonijalnim diskursom par sporednih likova, migranata, koji ne spadaju u ovu predstavu ovakvi kakvi jesu: pijan đed musliman iz Sirije i njegova polu mutava, zabrađena ljepotica unuka koju se ne smije dirati…

Radnju neću prepričavati, a Ronald Žlabur kao najstariji brat Peru pamtljiv je, energičan, cio u grču i sputanom pokretu kao kontrapunktu spretnoj jezičini. Srednjeg brata, Dragu, tupavka, također s duhovitim stanovitim odmakom, igra Igor Mešin. Najmlađega brata, Ivicu, mladi Ivan Magud igra dosta, rekao bih, drsko, otvoreno, no ponešto je preglasan. Bilo kako bilo, lijepo se razvija kao glumac. Možda da se eto manje trudi i poradi na mimici.

Izvrsna je Jasna Palić Picukarić kao Perina supruga Lada. Cooneyevi su skrojili rutinski glupu žensku, a ova to eto baš i nije. Izvrsna energija, komika, jako lijepa uloga. Još igraju, dakle, Davor Svedružić, Dajana Čuljak, Vanja Ćirić, Ivan Glowatzky i Dražen Bratulić.

Izdvajamo